Osnovna škola Čakovci

„Njena ljubav mene grije,

njeno srce za me bije,

znam: nada mnom uvijek bdije majka

- biće najmilije.“ (R. Zvrko)

Majčin dan učenici OŠ Čakovci obilježili su intervjuirajući svoje mame te su priredili javnu tematsku izložbu pod vodstvom nastavnice Ines Peulić. Baš poput pravih novinara, učenici su odradili sve potrebne pripreme prije samog intervjua, a uvjeriti se možete i sami u intervjuu Marka Mitrovića, učenika 5. razreda.

Intervju s mamom

Život je samo jedan...

Danas ću intervjuirati  jednu  veselu, vedru, marljivu i  brižnu  majku.  Sa mnom je moja mama Jelena Mitrović kojoj ću postaviti nekoliko pitanja iz njezinog života.

DJETINJSTVO

·         Sjećaš li se kakvo je bilo tvoje djetinjstvo?

- Aaaaaa... Bilo je to davno, ali naravno da se sjećam! Bilo je razigrano kao i svako djetinjstvo, ali jako različito od djetinjstva moje djece. Svako djetinjstvo lijepo je na svoj način, ali za mene je moje stvarno bilo zanimljivo i ispunjeno svakojakim događajima.

·         U kakvoj si obitelji odrasla?

- U obitelji s mamom, tatom, bratom i sestrom. Roditelji su mi marljivi i vrijedni i to su usadili i nama od početka. Naučili su nas od malih nogu da pomažemo u kućanstvu koliko možemo. Tako smo i mi, kao i sva djeca iz našeg sela, svaki dan poslije  škole u ritu čuvali krave, svinje, ovce... ovisi tko je što imao. A dok su životinje bile na ispaši mi smo vrijeme kratili međusobno igrajući se.

·         Sjećaš li se nekog zanimljivog događaja iz djetinjstva?

- Ha, ha, ha,... Prvo čega sam se sada sjetila jedan je događaj koji se dogodio u ritu dok sam čuvala našu kravu. Toliko sam se zaigrala s prijateljima da sam zaboravila zbog čega sam uopće tamo. Kada je igra završila krenula sam kući i srela sestru na pola puta. Gledala me zbunjeno i pitala gdje sam bila. Kada sam joj odgovorila shvatila sam da sam krenula kući bez naše krave. Uplašeno sam potrčala u rit potražiti kravu i pronašla sam ju. Bila sam jako sretna! Danas, kada se toga sjetim, događaj mi je smiješan, ali tada, vjeruj mi, nije mi bilo do smijeha.

OBITELJ

·         Što mi možeš reći o svojoj obitelji?

- To je jedna brojna, vesela i zdrava obitelj, zbog čega sam jako sretna. Moj suprug Vladimir i ja imamo petero djece. Djeca su jako povezana i to me čini najsretnijom jer me podsjeća na obitelj iz moga djetinjstva.  Uvijek su tu jedni za druge, posebno ovih  troje starijih koji su uvijek spremni pomoći najmlađim članovima obitelji, našim „bizama“ (kako ih oni zovu).

·         Što misliš o meni?

- Marko moj, ti si jedan dobar, ali još jako, jako razigran dječak koji, u svakom slučaju, može biti još i bolji. Naš najmlađi član, mali naš „zvrk“.

·         Kakav sam bio kao dijete?

- Isti kao što si i sada, mala mudrica. Uvijek si se znao snaći i izvući iz nezgodnih situacija.  Uvijek si stvarao neke nestašluke i navodio brata na njih. Poseban si!

·         Za kraj možeš poručiti nešto svojoj i drugoj djeci.

- Želim reći  svima da uživaju u djetinjstvu i životu sa svojim roditeljima, braćom i sestrama, prijateljima. Život je samo jedan!

Marko Mitrović, 5. razred