Velečasni Odilon svjedočio je o svom djetinjstvu i odrastanju afričkoj zemlji Beninu. Podijelio je s nama sve radosti i velike teškoće svog odrastanja i školovanja u Africi. Saznali smo kako u njegovom selu nije bilo vrtića, a da se za školovanje u Beninu plaća školarina već od prvog razreda osnovne škole. Oni koji nisu imali novaca nisu se mogli ni školovati. Slične je teškoće prošao i Odilon, ali je bio dobar i vrijedan učenik pa je uspio polagati ispite i tako prolaziti razrede. U Beninu obrazovanje u osnovnim školama traje šest godina.

     Srednju školu, koja traje četiri godine, završio je zahvaljujući učiteljima koji su prepoznali njegovu želju za znanjem, te mu je nepoznati dobrotvor uplatio novac za školovanje.

    U srednju školu je krenuo u obližnjem gradu i živio je u smještaju koji je plaćao svojim radom u polju. Ispričao nam je kako ništa od povrća koje je uzgajao nije smio kušati.

    Učio je uz svijeće jer se svjetlo gasilo u 22 sata, a u svoju sobu je ulazio kroz prozor pazeći da ga nitko ne vidi jer stanodavac  mu nije dao da ulazi i izlazi na ulazna vrata. Kasnije, kada je postao svećenik, stanodavac ga je zamolio za oprost jer je shvatio da ga je bespotrebno mučio. Danas su si ostali u dobrim odnosima.

     Govorio je i kako je jeo jednostavna jela koje bi sam pripremio kod kuće, a za sendviče koji su se prodavali u obližnjim kioscima nikad nije imao novaca. Često je bio žalostan zbog toga, ali je to prihvatio i borio se dalje.

     Preko hrvatskih misionara došao je u Hrvatsku studirati. Danas ima hrvatsko državljanstvo i živi i radi u Hrvatskoj. No, i dalje pomaže svom selu uzdržavajući i školujući brojne djevojčice kojima omogućuje priliku za bolji život. Djevojčice u Beninu imaju vrlo malo mogućnosti za školovanje ili bilo kakav napredak.

     Učenici su imali prilike postavljati pitanja. Saznali smo da su ožiljci na njegovu licu znak pripadnosti njegovoj zajednici i da je to običaj na tom području. On je taj znak dobio kao prvorođeno muško dijete. Trebao je nastaviti obiteljsku lozu i upravo su se zato njegovi roditelji protivili da postane svećenik. Naučili smo, između ostalog, da na jeziku Benina kunao znači hvala.

  Prostor naše dvorane uredili smo i plakatima izrađenim u misijskim bojama te velikom krunicom od balona koju je izradila asistentica Helena Janječić.

    Nakon ovog susreta malo smo zahvalniji na svemu dobrome što imamo, toplom krevetu, tenisicama, hrani i, naravno, prilici da se školujemo.  Ovo je bila iznimna prilika da naši učenici uoče kako se uz trud i rad može sve postići, čak i kao siromašni dječak iz Afrike u Hrvatskoj. 

Susretu su prisustvovali brojni učitelji naše škole, ravnateljica Monika Brleković i župnik Župe Navještenja BDM Ivan Norbert Koprivec.

Zahvaljujemo velečasnom Odilonu na njegovom posjetu i veselimo se budućoj suradnji!