Knjižnice i knjižničari
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
Hrvatsko knjižničarsko društvo
Hrvatska udruga školskih knjižničara
Hrvatska mreža školskih knjižničara
Kazališta
Časopisi
Hrčak, portal hrvatskih znanstvenih časopisa
Fond naše školske knjižnice možete pretraživati u katalogu (kliknite na logo).
Upute za korištenje kataloga.(preuzeto sa stranica KGZ)
RADNO VRIJEME KNJIŽNICE:
PONEDJELJAK, ČETVRTAK 13-19 sati;
UTORAK, SRIJEDA, PETAK: 8 -14 sati
rad petkom poslijepodne: 04.10., 01.11., 29.11, 27.12. 2024.
24.01., 21.02, 21.03., 18.04., 16.05., 13.06. 2025.
Voditeljica naše knjižnice je stručna suradnica knjižničarka:
Davorka Facko-Vnučec; mail: knjiznica.oseugenakvaternika@gmail.
PRAVILNIK O RADU ŠKOLSKE KNJIŽNICE, PROPISI U KNJIŽNIČARSTVU
WEB STRANICA VIRTUALNE KNJIŽNICE , KNJIŽNICA NA TEAMSU
Genijalci posjetili Tiflološki muzej
Grupa potencijalno darovitih učenika četvrtih razreda - Genijalci, posjetila je 21. veljače Tiflološki muzej. Muzej je to koji prikuplja, čuva, proučava, dokumentira i komunicira materijalnu i nematerijalnu građu vezanu uz osobe s invaliditetom, s naglaskom na osobe oštećena vida. Ideju o stvaranju Muzeja potaknuo je učitelj i tiflopedagog Vinko Bek, veliki borac za prava slijepih osoba, koji je kao učitelj radio jedno vrijeme u Područnoj školi u Bukevju. Učenike se najviše dojmio obilazak tamne sobe gdje u potpunom mraku učenici mogli upoznati, odnosno približiti i osvijestiti nemogućnost primanja informacija iz okoline pomoću vida. Učenici su upoznali i kako izgleda Brailleovo pismo, te su na njemu ispisali svoja imena. U pratnji učenika bila je knjižničarka Davorka Facko-Vnučec
POSJET TIFLOLOŠKOM MUZEJU U ZAGREBU
U utorak, 21.veljače posjetili smo Tiflološki muzej u Zagrebu. Vodila nas je knjižničarka naše škole. Kada smo ušli u muzej, objasnili su nam da je Tiflološki muzej, muzej u kojem možemo naučiti nešto o slijepim i kratkovidnim osobama: kako žive, rade, uče, kako se školuju. Onda su nam pokazali tamnu sobu. To je soba u kojoj nema niti jednog svjetla. U sobi je stol na kojem su stajali neki predmeti. Trebali smo ući u sobu, otkriti koje veličine je stol i od čega su načinjeni predmeti na stolu, a onda izaći iz sobe. Na podu su bile hrapave trake koje su nas vodile do izlaza. Puštali su nas po troje u sobu. Ostali su ih gledali na kamerama. Nakon tamne sobe govorili su nam o nastanku Brailleovog pisma i o Ivanu Beku. Bilo nam je zanimljivo. Otkrili smo i da je i prije Brailleovog pisma posojalo nekoliko pisama za slijepe i kratkovidne osobe. Recimo, Moonovo pismo. Moonovo pismo čita se pomoću čvorova na konopima. Postojalo je i drugo pismo izumljeno u Njemačkoj, koje se čitalo pomoću iglica. Jedini problem u tim pismima je bio taj što su slijepe osobe mogle čitati ta pisma,ali i ne ih pisati. Onda su nam ispričali kako je Braille oslijepio. Pogledali smo kratki film o tome kako se slijepa djeca školuju. Nakon filma išli smo na radionicu, na kojoj smo i sami mogli pisati Brailleovo pismo. Za to nam je trebala šablona, šilo i papir. Šilom smo izboli rupice u papiru. Na drugoj strani papira su se nalazile ispupčene točkice. Mogli smo pisati i pisaćim strojem. Bilo je zabavno. Nakon toga smo ponovo ušli u tamnu sobu. Pozdravili smo se s vodičicom i izašli iz muzeja. Dok smo se vozili u busu, razmišljao sam o tome kako bih volio ponovo posjetiti Tiflološki muzej jer mi je bilo zanimljivo, ali sam se i odlično zabavljao.
Anton Pfeiffer Rimac, 4.a