Osnovna škola Juršići
| « Svibanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
 |
Šetnjom kroz naše mjesto upoznali smo selo, značajne građevine u njemu, naučili razlikovati selo od grada i ponovo otkrili koliko je naše selo lijepo. Učenici 2. razreda (generacija 2008./2009.): Luka, Marta, Marija, Tea, Mateo, Ervin, Paola, Antonia i učiteljica Suzana. |
 |
Ovo je kamenjar ispred škole koji su učenici napravili uz pomoć učiteljice Arijane i barba Dušana. |
 |
Naša škola nalazi se na kraju sela. Nosi ime kao i naše selo: OŠ Juršići. Stara je kao djed ili baka jer ima preko 70 godina. |
 |
U selu je značajna građevina crkva sv. Franje Asiškog. |
 |
Izgrađena je 1874. godine. Kako znamo? Iznad vrata crkve piše: FRANCISCI.JOSEPHI.ASTrIAE.IMPErATOrIS A. 1874. |
 |
Crkva je jako lijepa. U njoj slavimo blagdan sv. Franje 4. listopada svake godine. |
 |
Prvi svećenik naše crkve zvao se Josip Velikanja. Došao je u selo Juršići 1875. godine. Širio je hrvatsku pismenost i kulturu. |
 |
U župnom dvoru kraj crkve, koji je 20 godina bio i samostan karmelićanki, nalazi se restauratorska radionica i škola od 1995. godine. U njoj se obrađuju slike na platnu i pozlaćena drvena skulptura. Tu rade Mihovilovi roditelji. |
 |
Svećenik Josip Velikanja u svom je župnom stanu organizirao nastavu na hrvatskom jeziku 1876. godine. |
 |
Posljednji učitelj hrvatske škole u selu Juršići bio je Jakša Brdar 1925. godine kada je škola nasilno ukinuta. |
 |
Da bi se i danas sjećali prve škole na hrvatskom jeziku postavljena je i ploča na zidu kuće u kojoj je bio župni stan. |
 |
U dvorištu naše škole nalazi se šterna u kojoj se još uvijek skuplja kišnica. |
 |
Naša škola sagrađena je 1932. godine. Nastava je počela 1933. godine na talijanskom jeziku, a od 1945. na hrvatskom jeziku. |
 |
U dvorištu naše škole raste kesten. VRSTA: Divlji kesten (Aesculus hippocatanum L.) OBUJAM DEBLA: 2m 50 cm ŠIRINA KROŠNJE: 9 m VISINA: 14 m STAROST: 70-80 godina Kesten je naš veliki prijatelj. Daje nam mjesto za skrivanje. U jesen nam ukrasi dvorište jesenskim bojama. Nudi nam kestene koje mi skupljamo i svađamo se tko će ih više skupiti. Trčimo i skačemo kroz njegovo suho lišće. Dečkima služi za penjanje, iako se učiteljica buni jer se plaši da ne padnu. Služi nam kao veliki kišobran kada pada kiša i kao suncobran kada dođu topli dani. U proljeće prolista i okiti se bijelim cvjetovima. Tada nam je dvorište najljepše. Volimo ga. Zašto? Zato. Andrea, Delita i Saša (kad su bili u 3. razredu) |
 |
Najstarija stabla u selu su Ladonje. Dvije se nalaze u dvorištu crkve, a ova ladonja je preko puta crkve uz cestu. |
 |
Što još imamo u selu? Imamo klub Posejdon gdje ponekad imamo priredbe i gdje veliki plešu. |
 |
"Idemo na dom" - kod nas znači da idemo u našu trgovinu kraj glavne ceste. |
 |
Mi "mali" dobili smo ljuljačke, tobogan i vrtuljak blizu nogometnog igrališta, a tamo se igraju i oni koji se prave veliki. |
 |
Kraj mjesnog groblja izgrađena je kapelica. |
 |
Malo dalje od škole ima jedna velika ruševina. Htjeli bi je istražiti ali ne smijemo. |
 |
U našem zavičaju ima puno kamenih kuća. |
 |
Ima ih nekoliko i u našem selu. |
 |
Oko kuća u selu ima puno njiva, livada i voćnjaka. |
 |
Tu su i vrtovi i vinogradi. |
 |
Kažuni su male kuće u poljima. |
 |
Ima i puno maslina. |
 |
Ljudi u selu imaju pse, mačke i koze. |
 |
Sve što smo crtali i slikali fotoaparatom nađite na planu. Dobro ne baš sve, nećete naći kozu. |
