preskoči na sadržaj

Osnovna škola Juršići

Login
Društvene mreže

Jelovnik

JELOVNIK

VOZNI RED

VOZNI RED
ŠKOLSKOG AUTOBUSA

(2023./2024.)

Kalendar
« Lipanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 13. 2. 2010.

Ukupno: 246113
JURŠIĆI
Šetnjom kroz  naše mjesto upoznali smo selo, značajne građevine u njemu, naučili razlikovati selo od grada i ponovo otkrili koliko je naše selo lijepo.
Učenici 2. razreda (generacija 2008./2009.): Luka, Marta, Marija, Tea, Mateo, Ervin, Paola, Antonia i učiteljica Suzana.
Ovo je kamenjar ispred škole koji su učenici napravili uz pomoć učiteljice Arijane i barba Dušana.
Naša škola nalazi se na kraju sela. Nosi ime kao i naše selo: OŠ Juršići. Stara je kao djed ili baka jer ima preko 70 godina.
U selu je značajna građevina crkva sv. Franje Asiškog.
Izgrađena je 1874. godine. Kako znamo? Iznad vrata crkve piše: FRANCISCI.JOSEPHI.ASTrIAE.IMPErATOrIS
A. 1874.
Crkva je jako lijepa. U njoj slavimo blagdan sv. Franje 4. listopada svake godine.
Prvi svećenik naše crkve zvao se Josip Velikanja. Došao je u selo Juršići 1875. godine. Širio je hrvatsku pismenost i kulturu.
U župnom dvoru kraj crkve, koji je 20 godina bio i samostan karmelićanki, nalazi se restauratorska radionica i škola od 1995. godine. U njoj se obrađuju slike na platnu i pozlaćena drvena skulptura. Tu rade Mihovilovi roditelji.
Svećenik Josip Velikanja u svom je župnom stanu organizirao nastavu na hrvatskom jeziku 1876. godine.
Posljednji učitelj hrvatske škole u selu Juršići bio je Jakša Brdar 1925. godine kada je škola nasilno ukinuta.
Da bi se i danas sjećali prve škole na hrvatskom jeziku postavljena je i ploča na zidu kuće u kojoj je bio župni stan.
U dvorištu naše škole nalazi se šterna u kojoj se još uvijek skuplja kišnica.
Naša škola sagrađena je 1932. godine. Nastava je počela 1933. godine na talijanskom jeziku, a od 1945. na hrvatskom jeziku.
U dvorištu naše škole raste kesten.
VRSTA: Divlji kesten (Aesculus hippocatanum L.)
OBUJAM DEBLA: 2m 50 cm
ŠIRINA KROŠNJE: 9 m
VISINA: 14 m
STAROST: 70-80 godina
Kesten je naš veliki prijatelj. Daje nam mjesto za skrivanje. U jesen nam ukrasi dvorište jesenskim bojama. Nudi nam kestene koje mi skupljamo i svađamo se tko će ih više skupiti. Trčimo i skačemo kroz njegovo suho lišće. Dečkima služi za penjanje, iako se učiteljica buni jer se plaši da ne padnu. Služi nam kao veliki kišobran kada pada kiša i kao suncobran kada dođu topli dani. U proljeće prolista i okiti se bijelim cvjetovima. Tada nam je dvorište najljepše. Volimo ga. Zašto? Zato.
Andrea, Delita i Saša (kad su bili u 3. razredu)
Najstarija stabla u selu su Ladonje. Dvije se nalaze u dvorištu crkve, a ova ladonja je preko puta crkve uz cestu.
Što još imamo u selu?
Imamo klub Posejdon gdje ponekad imamo priredbe i gdje veliki plešu.
"Idemo na dom" - kod nas znači da idemo u našu trgovinu kraj glavne ceste.
Mi "mali" dobili smo ljuljačke, tobogan i vrtuljak blizu nogometnog igrališta, a tamo se igraju i oni koji se prave veliki.
Kraj mjesnog groblja izgrađena je kapelica.
Malo dalje od škole ima jedna velika ruševina. Htjeli bi je istražiti ali ne smijemo.
U našem zavičaju ima puno kamenih kuća.
Ima ih nekoliko i u našem selu.
Oko kuća u selu ima puno njiva, livada i voćnjaka.
Tu su i vrtovi i vinogradi.
Kažuni su male kuće u poljima.
Ima i puno maslina.
Ljudi u selu imaju pse, mačke i koze.
Sve što smo crtali i slikali fotoaparatom nađite na planu. Dobro ne baš sve, nećete naći kozu.

 




preskoči na navigaciju