Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna
| « Rujan 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Raspored zvonjenja
PRIJE PODNE
1. 8:00 - 8:45
2. 8:50 - 9:35
veliki odmor 9:35 - 9:45 - podjela hrane za učenike od 1. - 4. razreda
3. 9:45 - 10:30
veliki odmor 10:30 - 10:40 - podjela hrane za učenike od5. - 8. razreda
4. 10:40 - 11:25
5. 11:30 - 12:15
6. 12:20 - 13:05
POSLIJE PODNE
1. 13:15 - 14:00
2. 14:05 - 14:50
veliki odmor 14:50 - 15:05
3. 15:05 - 15:50
4. 15:55 - 16:40
5. 16:45 - 17:30
6. 17:35 - 18:20
U petak, 12. travnja 2024. učenici šestih i sedmih razreda posjetili su Baraćeve špilje i NP Plitvička jezera, u pratnji svojih razrednica i pedagoginje. Kako nam je bilo otkrit će vam tekst koji je napisala naša učenica Lea Begović, kao i prekrasne fotografije.
Čarobni izlet
Pospani, ali ipak uzbuđeni krenuli smo na putovanje prema Baraćevim spiljama i Plitvičkim jezerima. U rano jutro ,oko pet sati, roditelji su bili puni opomena, ali i emocija kao da idemo u svemir.
Putovanje je počelo veselo; pjesmom i šalama.
U Rakovicu smo stigli prije podne. Prva je skupina krenula u razgled dok se druga osvježavala sladoledom.
Zanimljivo nam je bilo kad smo dobili kacige, a od vodiča i pravila ponašanja. Pustolovina je počela. Saznali smo puno zanimljivosti, ali najviše o šišmišima. Pristali smo da vodič isključi svjetlo. Čučnuli smo i čekali. Bio je mrkli mrak. Kad je ponovno uključio rasvjetu, rekao je da je prošlo 10 minuta. Ostali smo šokirani kako smo izgubili dojam o protjecanju vremena.
Od svih aktivnosti smo i ogladnili. Imali smo jako ukusan i kompletan ručak.
Siti i zadovoljni krenuli smo put Plitvičkih jezera. I tamo smo imali vodiča. Sve nam je objasnio i nova pustolovina je počela. Prvo smo došli do velikog slapa. U tijeku su radovi pa smo ga gledali s vidikovca. Okoliš je bio idealan za mnoge selfije, ali i za zajedničke fotografije. Hodajući smo došli i do najvećeg jezera Kozjak: Tamo smo napravili kratku stanku i dok smo čekali brod „poharali“ smo suvenirnicu. Na brodu je bilo zanimljivo i malo smo predahnuli. onda je opet krenula avantura zvana „pješačenje“. Prošli smo 222 stepenice. Bili smo jako umorni. Jedva smo dočekali autobus. Kratko smo se vozili i onda opet pješačenje, ali nije bilo dugo.
Nahodali smo se na tim Plitvičkim jezerima, ali i oduševljavali krajolikom. Vrijedilo je svakog koraka.
Na putu kući opet nas je pratila pjesma i zabava.
U Cernu smo stigli pred ponoć, umorni i sretni kao i roditelji jer smo svi bili na broju i oduševljeni.
Hvala nastavnicama Dragani Valjak, Marini Stipić, Mariji Barukčić i pedagoginji koje su nam omogućile ovaj nezaboravni izlet.
Lea Begović, 7.a
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
