U subotu 8. studenoga 2014. godine u Galeriji Kortil, učenici V. i VI. razreda su uz stručno vodstvo pogledali izložbu slovenskoga slikara i ikone slovenskoga lutkarskog kazališta Milana Klemenčića: "Tragač za ljepotom i bajkovitim svjetovima". Nakon razgledavanja izložbe uslijedila je likovna radionica izrade lutaka u kojoj su učenici skicirali zamišljene lutke, a zatim ih, odabirući razne materijale (žica, amabalaža, kolaž papir, tkanine..), trodimenzionalno oblikovali. Pritom su, igrajući se materijalima i motivom, razvijali samostalnost u odabiru tehnike i samostalnost u planiranju procesa realizacije zadatka, što je rezultiralo različitim kreativnim rješenjima.

******

Milan Klemenčić, slovenski slikar, začetnik slovenske fotografije u boji, jedan je od pionira slovenske kazališne scenografije, otac slovenskoga lutkarskog kazališta. Prvi put se s lutkama  sreo još u ranome djetinjstvu u rodnoj Novoj Gorici. Slikarstvo je studirao u Veneciji i Milanu, a kasnije je pohađao kazališni tečaj Karla Lautenschlagera u Munchenu. 22. prosinca 1910. otvara vrata svojega Maloga marionetskog kazališta u Šturju nedaleko Ajdovščine. Sve za kazalište pripremao je sam, osim kostima za lutke koje je izrađivala njegova supruga Pepa, koja je u početku uz njega jedina i glumila. Dvorana kazališta bila je njihova dnevna soba. Premijera Reccardinijeve igre "Mrtvac u crvenome kaputu" obilježava rođenje slovenskoga lutkarskog kazališta. Nakon Prvoga svjetskog rata Klemenčić postaje voditeljem Slovenskoga marionetskog kazališta, prvoga poluprofesionalnog kazališta u Kraljevini SHS. U siječnju 1920. u dvorani ljubljanskoga Mestnega doma premijerno su izvedene Poccijeve "Čarobne gusle". Nakon četiri godine i 15 premijera kazalište se gasi, a majstor Klemenčić se, duboko razočaran, okreće svojim slikarskim platnima. Nakon duge stanke   vraća se radom u kazalištu "Minijaturne lutke" u kojemu svoj vrhunac doživljava postavljanjem "Doktora Fausta" 1938. godine. Iznimne zasluge Milana Klemenčića, koji je slovensko lutkarstvo uvrstio na svjetski zemljovid, dokazuje i podatak da ga je UNIMA 1958. posthumno imenovala svojim počasnim članom.