ured@os-vkovacica-humnasutli.skole.hr
_______________________
__________________________
__________________________
PROJEKT "PROFESOR BALTAZAR ONLINE"
__________________________
___________________
Osnovna škola Viktora Kovačića Hum na Sutli
________________________
__________________________
ETNO ELEMENTI
U DRUŠTVENIM IGRAMA
________________________
PODUZETNIŠTVO U PODRUČJU LIKOVNE KULTURE
____________________
KATALOG I CIJENE PROIZVODA
2015./16.
________
_____________________
JEDINSTVENI ZAGORSKI STOL u tehnici terakote
_______________________
DIZAJN U ETNO KULTURI HRVATSKOG ZAGORJA
ETNO DIZAJN U KERAMICI
____________________________
___________________
BESPLATNO RJEŠAVANJE ZADATAKA IZ MATEMATIKE
Projekt „ Turizam u očima mladih „ za PŠ Lupinjak predstavljao je veliki izazov jer ni učiteljice, a ni učenici nismo znali od kuda početi… Krenuli smo s našom pričom na roditeljskom sastanku sredinom 3. mjeseca kad smo naše roditelje Lupinčane obavijestili o našem budućem projektu. Već su nam se tu rodile prve ideje iz zanimljivosti koje su roditelji ispričali prisjećajući se ispričanih priča svojih predaka o postojećoj žičari, rudniku i dvorcu u Lupinjaku. Već sljedeći dan angažirali smo učenike da ispitaju te priče od baka i djedova, ima li tko kakav predmet, fotografiju ili sl. iz tog razdoblja. Informacije su pristizale, djeca su uz pomoć roditelja fotografirali stare premete te nam donijeli imena ljudi koji bi nam svojim pričama o prošlosti mogli izreći mnoštvo zanimljivosti iz tog razdoblja. Posjetili smo bakicu Josipu Tepeš te bračni par Milku i Ivana Krklec te ih intervjuirali. Bilo ih je interesantno slušati kako se s lakoćom sjećaju svih tih događaja kao da su se desili prošli tjedan, sve je tako svježe…ostali smo očarani…
Na sam projektni dan pozvali smo u goste djeda naše učenice, Zvonka Debeljaka koji nam je donio fotografije i svjetiljke iz rudnika te svojom pričom o vremenu kad je bio mali dječačić, posvjedočio o prošlosti našeg Lupinjaka. Nažalost, ni žičara, ni mali rudnici, ni dvorac više ne postoje, čak nema nikakvih vidljivih tragova osim sjećanja koja su ostala i koja smo mi pretočili u priču kako bi ih mogli prenijeti našim naraštajima. Jedino što još stoji je bunar i postojeća smočnica koju nismo mogli fotografirati iz okolice nekadašnjeg dvorca. Ono što smo uspjeli jest da smo zainteresirali djecu, roditelje, bake i djedove da se svi zajedno uključe u naš projekt kako bismo stvorili filmić o nečemu što je postojalo u Lupinjaku. Na temelju svega što smo doznali učenici naše škole su nacrtali grb ili zastavu Lupinjaka….