Srednja škola Dugo Selo

Jedan od najvećih revolucionara i boraca za ljudska prava, Nelson Mandela, napustio nas je 5. prosinca 2013. u 95. godini života. Njegov život obilježila je čvrsta vjera u misao da jedan čovjek može promijeniti svijet nabolje i u njemu ostaviti veliki povijesni trag.

Nelson Mandela bio je bivši južnoafrički predsjednik, a ujedno i jedan od najvećih boraca protiv rasizma dvadesetog stoljeća.

Rolihlahla Dalibhunga rođen je 18. srpnja 1918. u selu Mvezo u Transkeiju, tadašnjoj Južnoafričkoj Uniji. Ime Nelson Mandela nadjenula mu je učiteljica Miss Mdingane na početku njegova školovanja, a ime Rolihlahla doslovno znači „onaj koji lomi grane“, a u prenesenom značenju „izazivač nereda“(čini se da je Mandela zaista živio po tome, ali u pozitivnom smislu). Naime, u Južnoafričkoj Republici u to vrijeme bilo je uobičajeno smišljati nova imena afričkoj djeci jer stanovnici britanskih kolonija u JAR-u nisu mogli izgovarati imena afričke djece. Poznat je i po svom plemenskom nadimku Madiba. Živio je u kraljevskoj obitelji koja je pripadala plemenu Tembu. Njegov otac bio je Henry Mgadla Mandela, a majka Nonqaphi Nosekeni, Henryjeva treća žena. Otac je bio član Transkei vijeća i podpoglavar Mvezoa te predsjednik Skupštine vijeća glavnog poglavara Tembua. Henry je imao četiri žene i trinaestero djece. Kolonijalne vlasti lišile su Henryja titule, nakon čega se obitelj preselila u Qunu. Dok je Rolihlahla imao samo devet godina, otac mu je umro od tuberkuloze. Nakon toga odgajao ga je Jongintaba Dalindyebo, poglavar Tembua koji ga je odredio za svoga nasljednika. Rolihlahla je bio zadivljen sudskim procesima plemena i u njemu se javila želja da postane odvjetnik, a priče starih pripadnika plemena potakle su ga na snove o doprinosu u borbi za slobodu afričkog naroda.

Nelson Mandela u nošnji svoga plemena Tembu

Rolihlahla Mandela bio je prvo dijete u obitelji koje je imalo privilegiju službenog obrazovanja. Kao vrlo bistar mladić, završio je srednju školu u samo dvije umjesto tri godine. Nakon toga je upisao fakultet Fort Hare u Aliceu, gdje je studirao humanističke znanosti. Na fakultetu je upoznao dvije važne osobe koje su mu kasnije postale suradnici i bliski prijatelji, a to su bili Oliver Tambo i Kaiser Matanzima. Tamo je zajedno s Tambom organizirao bojkot predavanja, zbog čega su obojica 1940. izbačeni s fakulteta.

U 23. godini života trebao je stupiti u brak koji mu je ugovorio Jongintaba, ali je pobjegao iz rodnog kraja u Johannesburg, gdje je radio kao noćni stražar u rudniku zlata. Kada se saznalo da je odbjegli pripadnik kraljevske obitelji, dobio je otkaz. Nakon toga se s majkom preselio u crnačko naselje Alexandra u Johanessburgu. Fakultet je završio izvanredno, a kasnije je i diplomirao pravo. Interes za politiku stekao je nakon što je puno puta na svojoj koži osjetio rasizam. 1944. oženio je Evelyn Mase. Iste godine se učlanio u Afrički nacionalni kongres(African National Congress) – političku stranku i pokret koji se borio za prava crnaca, a bio je član Lige mladih. Liga mladih htjela je ANC učiniti masovnim pokretom koji zastupa radnike, seljake i nezaposlene. Pored Nelsona Mandele, ostali članovi Lige mladih bili su William Nkomo, Walter Sisulu, Oliver Tambo i Ashby Mda. ANC htio je da u parlamentu budu zastupljeni svi građani Južne Afrike te je tražio obavezno osnovno obrazovanje za svu djecu te nadoknadu propuštenog kod odraslih. 1947. Mandela je izabran za generalnog sekretara Lige mladih. Krajem 1951. godine ANC je usvojio plan akcija za kampanju protiv zakona apartheida. Apartheid(afrički: razdvojenost) bio je sistem podjele društva u Africi prema rasi na crnu, bijelu, žutu i obojenu, s time da su politička prava imali samo bijelci. Naredne 1952. Mandela je putovao po cijeloj državi organizirajući masovni prosvjed uoči proslave 300. obljetnice dolaska Europljana u Afriku, zbog čega je osuđen na devet mjeseci zatvora.

21. ožujka 1960. u općini Sharpeville, suparnička stranka ANC-a je organizirala masovni prosvjed, što je dovelo do nereda te je 180 afričkih crnaca ozlijeđeno, a 69 ubijeno. Nakon Sharpevillskog masakra, Afrički nacionalni kongres je zabranjen, a Mandela optužen za veleizdajnika i zatvoren. Mandela i 150 ostalih sudionika bili su optuženi za planiranje svrgavanja južnoafričke vlasti u ime komunizma. Toj optužbi odgovarala je smrtna kazna, ali su optužbe odbačene 1960. kad je Južna Afrika bila na putu da postane republika. Optuženi su pušteni uz jamčevinu. Čim je pušten, počeo je raditi u tajnosti jer je tad ANC bio ilegalan. 1961. osnovao je vojno krilo ANC-a  - "Umkhonto we Sizwe" (Koplje nacije). Na to je Južna Afrika odgovorila velikom vojnom mobilizacijom. 31. svibnja 1961. nastala je Južnoafrička Republika, a Mandela je uhićen i optužen za terorizam te osuđen na doživotni zatvor. Proveo je 27 godina u zatvoru (od 1964. do 1990.).

Nelson Mandela u posjetu zatvoru u kojem je prethodno proveo 27 godina

Iz zatvora je pušten 11. veljače 1990. te je odmah nakon izlaska na slobodu počeo raditi na političkim planovima koje si je zacrtao još davnih 1960-ih. Na prvoj Godišnjoj konferenciji ANC-a 1990. godine Mandela je imenovan za predsjednika. Uskoro je postao svjetski poznat i 1993. godine je zbog svog pomirljivog stava prema bijelcima dobio Nobelovu nagradu za mir, a 1998. nagradu Saharov. Zaradio je poštovanje bijelaca zbog svog stava i nastojanja da ujedini afrički narod koji je godinama bio podijeljen apartheidom u rase i u plemena. Nakon prvih općih izbora 1994. postao je prvi demokratski izabrani predsjednik Južnoafričke Republike i prvi crnac koji je obavljao tu funkciju. Iz političkog života se povukao 1999. te se preselio u Transkei. Iako je bio predsjednik samo 5 godina, Mandela je postao ikona moralnog uzora u svijetu – simbol revolucije, otpora i trijumfa nad rasizmom.

On se sada odmara. Sada je u miru.“ – južnoafrički predsjednik Jacob Zuma

„Žrtvovao je vlastitu slobodu za slobodu drugih. Utjelovio je ideal da se ljudi i države mogu mijenjati nabolje. Danas je otišao kući“ - Obama na dan Mandeline smrti

Ovako je govorio Nelson Mandela

„Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da mijenjate svijet.“

„Na svijetu ne postoji stvar koja se zove polusloboda.“

„Dobra glava i dobro srce su najteža moguća kombinacija.“

„Da biste bili slobodni nije dovoljno pokidati lance, već živjeti na način da poštujete i unapređujete slobodu drugih.“

„U mojoj zemlji prvo idemo u zatvor, a onda postajemo predsjednici.“

„Nakon uspona uz veliko brdo, uvijek ćete shvatiti da postoji još mnogo brda na koja se treba popeti.“

„Ja prezirem rasizam jer smatram da je to barbarska stvar, bilo da dolazi od crnih ili bijelih ljudi.“

„Ništa nije kao povratak na mjesto koje je ostalo nepromijenjeno dok ste vi pronašli način da se promijenite.“

„Moramo vrijeme koristiti mudro i konačno shvatiti da vrijeme uvijek donosi zrelost.“

„Izgleda nemoguće, dok god se ne završi.“

„Nigdje ne postoji lagan put ka slobodi, a mnogi od nas će ga morati proći dolinom sjenki smrti, opet i iznova prije nego dosegnu vrhove zadovoljstva.“

„Sanjam o Africi koja je u miru sa samom sobom.“

Napisala: Kristina Kelava, 3. ogb

Fotografije: Internet