Srednja škola Dugo Selo

Ove godine obilježava se stota obljetnica rođenja Alberta Camusa, francuskog književnika, filozofa i dobitnika Nobelove nagrade za književnost. 

Albert Camus rođen je 7. studenog 1913. godine u Alžiru, a  poginuo je u automobilskoj nesreći u Francuskoj  4. siječnja 1960. godine. Stvaralaštvo Alberta Camusa dijeli se na  razdoblje ''apsurda'' i razdoblje ''pobune''. Djela iz faze ''apsurda'' temelje se na Camusovoj spoznaji o apsurdnosti postojanja u svijetu, a to su filozofski esej Mit o Sizifu, drame Nesporazum i Caligula te roman Stranac koji govori o Mersaultu, čovjeku koji živi apsurdnim životom. U drugoj fazi  Camus razvija i produbljuje svoj umjetnički svijet tako što ''apsurdni'' čovjek ustupa mjesto ''pobunjenom'' čovjeku koji besmisao i ravnodušnost nadmašuje solidarnošću.  Djela koja su obilježila drugo razdoblje su romani Kuga  i Pad  te drame Opsadno stanje i Pravednici.

Tijekom Drugog svjetskog rata Camus je bio aktivan član francuskog pokreta otpora i  član organizacije Combat koja je ilegalno tiskala istoimeni časopis te se borila protiv nacista.  Kao pripadnik Combata Camus je koristio  pseudonimom Beauchard.  Poznati citat koji je Camus napisao u Combatu vezan je uz borbu protiv totalitarizma:

 „Jedina moralna vrijednost danas je hrabrost, koja je ovdje korisna za osuđivanje lutaka i brbljavaca koji se prave da govore u ime naroda.“

Camus je  bio  jedan od rijetkih francuskih urednika koji je javno izrazio svoje protivljenje korištenju atomske bombe nakon događanja u kolovozu 1945. godine. Tijekom 1950-ih Camus je velik dio svog rada i aktivizma posvetio ljudskim pravima. Zanimljivo je da je 1952. godine odbio  suradnju s UNESCO -m i javno se  usprotivio primanju Španjolske u tu organizaciju.  Javno je  prosvjedovao  protiv komunističke represije SSSR-a prilikom  gušenja ustanka u Istočnoj Njemačkoj 1953. godine. Tri godine nakon ovoga Camus  ponovo prosvjeduje,ali ovaj put protiv gušenja protesta u Poznanu te protiv nasilnog gušenja mađarske antikomunističke revolucije iz 1956. godine.

Camus i nakon svih ovih događaja ostaje ustrajan u svom pacifizmu i u svom protivljenju smrtnoj kazni. Njegov najznačajniji doprinos u borbi protiv smrtne kazne je esej koji je zajedno s njim napisao književnik Arthur Koestler,  osnivač Lige protiv smrtne kazne. Švedska akademija Camusu je dodijelila Nobelovu nagradu za književnost 1957. godine  zbog njegove važne literarne produkcije koja s jasnom ozbiljnošću osvjetljava probleme ljudske savjesti naših vremena. 

 Poznati američki književnik William Faulkner o Camusu je izjavio: "Put kojim se Camus kretao vodio je sunčevoj svjetlosti: naše krhke moći i apsurdni materijali dobivali su na tom putu nešto što u životu nije postojalo prije nego mi to stvorimo."

Komentarom Williama Faulknera u kratkim crtama vidljivo je da je Albert Camus  jedan od poznatijih, posebnijih i  zanimljivijih osoba književne prošlosti, no on je svojim djelima otkrio da je vrhunski umjetnik, humanist i  zagovornik ljudske slobode i dostojanstva.

Omot romana Stranac                                        A. Camus i njegova žena

CAMUSOVI CITATI: 

Bolje je prokockati svoju mladost, nego ne učiniti s njom ništa.

Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono što ga satire.

Nesreća je ne biti voljen, ali je još veća nesreća – ne voljeti.

U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.

Bogu se obraćamo samo onda kada hoćemo postići nešto nhemoguće. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi.

Čovjek je jedino stvorenje koje odbija biti ono što jest.

Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.

Voljeti nekog, znači pristati ostariti s njime.

Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže.

Napisala: Helena Mihalić, 4.rtb

Fotografije: internet