Srednja škola Dugo Selo

27. siječnja obilježava se međunarodni Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti. Na taj je dan 1945. godine Crvena armija oslobodila 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj.

Što je holokaust?

Sama riječ holokaust dolazi iz grčkog jezika (holokauston) i označava žrtvu paljenicu koju se obično cijelu prinosilo bogovima, a pod pojmom holokaust podrazumijeva se sustavni i organizirani progon i ubijanje Židova koji su počinili Treći Reich i njihovi saveznici diljem Europe u vrijeme njemačkog nacionalsocijalizma od 1933. do 1945. godine.

No, Židovi nisu bili jedini nad kojima se provodio ovaj strašni zločin. Na meti nacista našli su se i Romi, Slaveni (većinom Poljaci i Rusi), komunisti, Jehovi svjedoci, ali i hendikepirane osobe.

Kako je sve počelo?

1919. Njemačkoj radničkoj stranci pridružuje se Adolf Hitler koji već nakon tri godine preuzima vodstvo nad strankom čije ime mijenja u Njemačka nacional-socijalistička radnička stranka (nacisti), a njihova popularnost širenjem protužidovske propagande raste sve više. 

Hitler pozdravlja oduševljeni narod

Zastupali su teoriju da su Nijemci, Arijevci superiorna rasa te da su Židovi kao inferiorna rasa prijetnja njemačkoj zajednici.

1933. u Europi je živjelo preko 9 milijuna Židova, većinom u zemljama koje će nacistička njemačka okupirati. Čim su te godine nacisti došli na vlast, naredili su bojkotiranje židovskih poduzetnika, paljenje knjiga židovskih književnika i pokrenuli popisivanje protužidovskih zakona.

1935. godine doneseni su Nurnberški zakoni kojima je Židovima oduzeto državljanstvo i propisano potpuno odvajanje arijevaca i nearijevaca. U dodacima tim zakonima donijeto je još zabrana poput zabrane rada u državnim službama ili naredba židovskim liječnicima da smiju liječiti samo pripadnike svoje rase.

U noći 9. 11. 1938. godine nacisti su uništili sinagoge i izloge židovskih trgovina širom Njemačke i Austrije. Taj je rušilački pohod povijest upamtila kao Kristalnu noć. Ovaj događaj označio je prijelaz u eru uništenja u kojoj će genocid postati središnja točka nacističkog obračuna s "rasnim neprijateljima".

Kristalna noć: uništena trgovina u Berlinu

Kristalna noć: uništena Tempelgasse sinagoga u Beču

Getoizacija, logori, smrt

U mnogim europskim gradovima Židovi su živjeli koncentrirani u pojedinim gradskim četvrtima. U prvim godinama rata nacisti su na okupiranim područjima zatvorili granice tih četvrti zidovima, bodljikavim žicama ili električnim krugom i ograničili njihovim stanovnicima kretanje stvarajući tako geta.

Mađarski policajac provjerava ženu koja ulazi u geto u Munkacsu

Diljem okupirane Europe u oko 400 takvih geta Židovi su bili prisiljeni živjeti u krajnjoj bijedi i neljudskim uvjetima bez mogućnosti kontakta s nežidovima i susjednim židovskim općinama. Za Nijemce je uspostavljanje geta predstavljalo tek privremenu mjeru kojom su mogli kontrolirati i segregirati Židove.

Sljedeća faza bila je pokretanje projekta „Konačno rješenje židovskog pitanja“ kojim su nacisti naumili izvršiti genocid nad židovskom populacijom. Nakon srpnja 1941. nacistički režim započeo je s masovnim ubilačkim operacijama. Židovi iz geta i drugih okupiranih područja sustavno su deportirani u 7 logora za istrebljenje. 

Wurtzburg, 1942.: deportacija u logore

Bili su to: Auschwitz, Belzec, Chelmno, Majdanek, Mali Trostenec, Sobibor i Treblinka II, svi odreda na području okupirane Poljske. 

Ulaz u Auschwitz

Za razliku od koncentracijskih, odnosno sabirnih logora čija je glavna svrha bila zatočeništvo i prisilni rad, logori smrti služili su prvenstveno masovnom ubijanju strijeljanjem ili u plinskim komorama. 

Jedna od plinskih komora za ubijanje u Auschwitzu

Prostorije u kojima su Židovi boravili

U njima je ubijeno preko 3 milijuna Židova. Postojanje logora smrti držano je u najstrožoj tajnosti.

Oslobođenje

U posljednjim mjesecima rata napredujući Europom u ofenzivi na Njemačku savezničke su postrojbe nailazile na zarobljenike iz koncentracijskih logora koji su preživjeli tzv. hodanje smrti, na kojima su bili gonjeni u unutrašnjost Njemačke kako ih saveznici ne bi spasili.

Zatvorenici trenutak nakon oslobođenja iz vlaka smrti blizu rijeke Elbe

Sovjetske snage su došle do Majdaneka, Belzeca, Auschwitza, Sobibora i Treblinke (njih su Njemci raspustili 1943. nakon što su poubijali većinu Židova i Poljaka) te su našli samo nekoliko tisuća izgladnjelih i iscrpljenih logoraša. Nijemci su uspjeli uništiti većinu skladišta, ali u preostalima su Sovjeti našli osobne predmete žrtava. 

Oslobođeni iz logora u Dachauu

Osloboditelji su u svim logorima naišli na stravične prizore. Posvuda su ležale gomile nabacanih leševa muškaraca, žena, djece, a preživjeli su izgledali poput kostura. Mnogi su bili toliko slabi da su se jedva micali.

Tek tada su postali vidljivi pravi razmjeri užasnih nacističkih zvjerstava, a preživjeli logoraši suočili su se s dugim i teškim putem tjelesnog i duševnog oporavka.

Oslobođenje iz Auschwitza

Holokaust je iza sebe ostavio trajne posljedice. Računa se da je u njemu ubijeno 5.29 do 6 milijuna Židova, odnosno dvije trećine svih Židova koji su prije rata živjeli u Europi. Demografska se slika u Europi bitno promijenila, pogotovo u Istočnoj i Srednjoj Europi gdje su židovske zajednice prestale postojati. Najveći dio preživjelih je odlučio emigrirati u SAD, odnosno u Palestinu gdje je stvorena židovska nacionalna država Izrael.

Sa svim drugim grupama koje su sustavno istrebljivane, broj žrtava holokausta obično se procjenjuje na 9 do 11 milijuna, iako neke procjene idu i do 26 milijuna.

Albert Einstein, koji je na vrijeme pobjegao od nacista, izjavio je: „Svijet je opasno mjesto za život - ne zbog ljudi koji čine zlo, već zbog ljudi koji sjede i dopuštaju da se zlo dogodi.“

Izvori:

Drvo znanja, br. 86

United States Holocaust Memorial Musem: http://www.ushmm.org/wlc/en/article.php?ModuleId=10005143

Pripremila: Nikolina Ćorković, knjižničarka