Gospodarska škola Buje

Početkom listopada, počela je s radom i školska kuhinja-ugostiteljski praktikum, u kojem se pripremaju marende za učenike. Ponuda je u potpunosti prilagođena njihovim željama i ukusima: sendviči, hamburgeri, pomfrit i krafne. U pripremi jela pomažu učenici škole koji se obrazuju za zanimanje konobar i kuhar, a pri prodaji učenici prodavači. Voditelj školske kuhinje je nekadašnji učenik naše škole – Goran Balaban. Stoga, postavili smo mu nekoliko pitanja, na koja je sa zadovoljstvom odgovorio.

Foto album

Prvo pitanje: Kako se osjećaš u svojoj školi nakon pet godina?

Osjećam se kao vremenski putnik. Zaista mi je drago ponovno vidjeti neke profesore ali i prisjetiti se zašto nekad i nisam volio školu – iako, nakon toliko vremena, ne vidim  tomu neki pravi razlog.

Drugo pitanje: Kakvi su, po tvom mišljenju, današnji učenici?

Mislim da je trenutna generacija – Generacija X. Većina učenika s kojima sam razgovarao ne zna što bi i kuda dalje; većina je bez ambicije i želje za napretkom (čast izuzecima). Na pitanje „Čime se baviš u životu?“ najčešći je odgovor „Dosađujem se…“ , što mi je potpuno nerazumljivo s obzirom na to koliko zapravo slobodnog vremena bacaju u vjetar-neiskorišteno. Stoga bih rekao da bi trebali početi tražiti ono što ih definira kao osobe i prestat udovoljavat društvu (vršnjacima) oko sebe.

Treće pitanje: Koja je razlika između sadašnje generacije i tvoje generacije nekad?

S obzirom da sam upisao hotelijersko-turističkog komercijalistu, to me automatski odvojilo od Buja i ostatka Gospodarske škole jer sam nastavu pohađao u Umagu pa ne mogu dati pravu procjenu. Ono što zasigurno znam jest da smo bili složniji i nismo se toliko izrugivali osobama s poteškoćama u razvijanju socijalnih kontakata, nismo ih izbjegavali niti ismijavali.

Četvrto pitanje: Da si opet u školskim klupama, što bi promijenio tj. što bi opet učinio a što sigurno ne bi?

Najiskrenije, ne bih mijenjao ništa osim Završnog rada koji nisam uspio završiti u roku. Zapravo, jedina promjena bi bila: „Radi sve na vrijeme i manje posla ćeš imati sutra!“. Ostatak vremena provedenog u školi bio bi potpuno isti; zaista sam puno naučio.

Peto pitanje: Na kraju, reci nam neki savjet, ideju ili mišljenje za sadašnje učenike…

U prijašnjim odgovorima rekao sam većinu toga; jedino što bih htio nadodati jest: „Nemojte se praviti pametni i slušajte starije. To znači ako vam nešto nije jasno ne sramite se priznati svoje neznanje. Ne znati i htjeti naučiti ne znači biti glup. Upravo suprotno. Ne znati a reći da znamo, jedina je glupost. Slušajte starije od sebe; koliko god ste počeli shvaćati svijet oko vas, stariji su tu školu (a i mnoge druge) odavno prošli. I na kraju,  velika zahvala svima na pomoći i zabavnim trenucima u kuhinji. Neki učenici svojim radom zaslužuju sve pohvale-stvarno, svaka čast.“

Intervju vodila: Tamara Sapanjoš