Poljoprivredno-prehrambena škola Požega

Piše ANA KELAM, dipl. ing.

Zgrada Poljoprivredno-prehrambene škole okružena je poznatim ratarničkim parkom. S osnivanjem parka počelo se krajem 19. stoljeća po uzoru na vlastelinske vrtove i kurije Požeške kotline. Prvotni koncept je francuskog, baroknog i geometrijskog stila u kojem dominira simetrija. Stil se očitava u centralnoj osi koja nas vodi alejom divljih kestena na koje se nastavljaju stupolike tuje do ulaznih vrata zgrade i u još danas zadržanim geometrijskim živicama  šimšira oko zgrade. Iz tog vremena danas vrtom dominiraju jele, crni borovi, topole, javori, žalosne vrbe, šimširi, tise,vitki jablanovi, divlji kestenovi, magnolija i putokaz tuja prema zgradi škole. Strogo određeni, linearno shvaćeni prostor francuskog stila (živice, simetrična sadnja, raspored staza i sl.)  tijekom vremena zamjenjuje se novim pejzažnim, engleskim stilom.

1975. godine centralnom vrtu se dodaju nove površine, a od 1976. do1998. godine brigu o parku vodi inž. B.Lehner, koji osamdesetih godina uređuje i površine oko nove zgrade tadašnjeg Centra za usmjereno obrazovanje te novi prostor obogaćuje koloradskim jelama, cedrovima, budlejama i cijelim nizom drugih vrsta drveća i grmlja. Tako se ukupna površina ratarničkog parka proširuje na oko 4 ha. Od 1998. do 2009. godine park uređuje profesor S. Hrčka s učenicima poljoprivrednih zanimanja koji obogaćuje park novim sadnicama ukrasnog drveća i grmlja. Od 2009. godine uređivanje parka povjereno je profesorici Ani Kelam i učenicima agroturističkog smjera.

Danas u parku ima oko sedamdeset različitih sorti drveća i grmlja. Manje ih je autohtonih, a više kultiviranih vrtlarskih formi. U parku nalazimo pajasmine, žutike, srebrne smreke, bijeli i crni planinski bor, pačemprese, borovice, zmijolike vrbe, dunjarice, snježne lopte, forzicije, mahonije, kalikantus, divlji i pitomi kesten i dr.
Rat nije poštedio ni ratarnički vrt. Prilikom bombardiranja 1991.g. vjetrobrani zastor starih smreka gotovo je uništen, a oštećena su i mnoga starija stabla jablanova, tuja i mnogih drugih biljaka. Mnoga stabla su i fiziološki prezrela, oštećena tijekom godina, polomljenih vrhova i s mnogo oštećenih i suhih grana pa su postala opasna za učenike i šetače. Zbog svega navedenog  neka stabla su srušena (smreke uz glavnu prometnicu, žalosna vrba), a uz stazu koja vodi do glavnog ulaza u zgradu posađen je krajem devedesetih godina  novi drvored tuja. Svake godine park se redovito održava osim onih stabala koja svojom visinom i veličinom nadmašuju mogućnosti i opremljenost učenika i škole. U poslove oblikovanja grmova, čišćenja, održavanja i sadnje novih sadnica drveća i grmlja u posljednje dvije godine najviše su uključeni učenici agroturističkog smjera.

Ratarnički park u našem gradu najljepši je i najbogatiji park, prostor u kojem učimo, uživamo, prostor u kojem se možemo dokazati budućnosti po onome što smo od kulturnog naslijeđa sačuvali i po onome što smo dodali vremenu u kojem živimo. Zbog svega navedenog, trebalo bi postupno obnavljati park, na temelju znanstvenih i stručnih spoznaja jer park nije samo biljno-dendrološka baština, nego i povijesno i kulturno blago koje svjedoči o dugogodišnjem kulturnom kontinuitetu.
 

» Foto-galerija parka