KAKO SAM PREŽIVIO COVID

Počelo je iznenada jedne večeri. Zakukao sam mami: „Boli me glava!“

Imao sam visoku temperaturu. Mama i ja spuštali smo je do kasno u noć. Tata i sestra su nestali. Možda mi se samo činilo zbog temperature.

Drugi je dan bilo malo lakše. Barem ujutro, dok nisam napravio test na koronu. Pozitivan! Sestra je panično pobjegla u sobu. Kad  sam slučajno ustao i krenuo nekuda, stisnula se uza zid poštujući ona dva metra razmaka. Tata je bio hrabriji. Prošao bi pokraj mene, podragao me i odmah pojurio u kupaonicu.  Prao je ruke pet minuta kao da je kirurg.

Treći sam dan bio malo bolje. Dok svi izbjegavaju mene, ja izbjegavam mamu. Čim ulovim njezin pogled, završim inhalirajući se vrućom, slanom vodom. Ili barem s toplomjerom. Temperatura mi više ne raste tako visoko. Smijem igrati igrice. Igrao sam dugo i već sam se zabrinuo zašto mi nitko ništa ne brani. Možda mi je puno lošije no što mislim?

Četvrti dan otkrivam dezinfekcijska sredstva skrivena po stanu. Svi se nakon kontakta sa mnom špricaju kao da sam onaj šišmiš iz Wuhana. Osjećao sam se bolje, pa mi je umjesto igrice mama dala online zadatke. Lijepo je što učiteljice misle na mene, no tog trena nisam bio presretan. Probao sam se izvući glavoboljom, žalio sam se da mi je gore nego jučer. No ništa nije pomoglo. Čim sam sve riješio, stanje mi se popravilo. Dobio sam novog lika u igrici. Još ima sreće u životu.

Peto sam jutro proveo u krevetu. Ležim, pijem čaj i gledam u prazno. Nešto mi je čudno. Iznenada shvatim: osjećam se dobro! Ništa me ne boli. Pobijedio sam koronu. Veselo sam izletio iz sobe vičući sretnu vijest. Svi su bili sretni zbog mene. I pobjegli natrag u svoje sobe.

Nema veze, preživjet ću i to. Pa preživio sam koronu!

IVOR KUTNJAK, 3. a