Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Prijateljstva iz osnovne škole mogu potrajati cijeli život, ali kod sramežljive djece steći i jednog prijatelja čini se nemogućom misijom. Olakšajte im put učeći ih da se zanimaju za druge i pomažu...

Biti pomalo nesiguran ili neodlučan u prvom razredu osnovne škole sasvim je normalno, no kod neke djece to prelazi u krajnost i iskazuje se socijalna fobija. Zbog straha od neuspjeha, na nastavi se ne javljaju i općenito se povlače u sebe. Vršnjaci baš takve često bezobzirno ismijavaju i kritiziraju, što može produbiti strahove i trajno narušiti samopouzdanje.

Sramežljiva djeca teže sklapaju prijateljstva jer ih i drugi vrlo često negativno procjenjuju kao dosadne ili odbojne. Sramežljivi se zato osjećaju usamljenije, pa postaju još sramežljiviji, a kriva procjena okoline naoko se još jednom potvrđuje.
 

Neiskustvo u društvu kod neke se djece iskazuje kao zbunjenost, koja može biti posljedica pretjerane kritike koje dijete čuje u domu. Roditelji se, stoga, moraju pitati koliko često ističu negativne osobine svojih sinova i kćeri, a koliko ih često pohvaljuju. Majke i očevi moraju se potruditi usaditi djetetu zdravu dozu samopouzdanja govoreći im da imaju mnoge osobine i sposobnosti koje ih čine vrijednima. Osim toga, ukoliko dijete teže svladava gradivo, pomoć roditelja i dodatno objašnjenje dat će im samopouzdanje na nastavi.

Možda se već dobro snalaze s e-mailom, SMS porukama i iPod-om, no to ne znači da su vaši klinci majstori komunikacije. Zapravo, ove i slične naprave krive su za svjetsku pošast sramežljivosti, koja muči i odrasle. Ograničite im korištenje videoigrica, televizije i kompjutora, te ih potaknite da se druže s drugima u stvarnom svijetu.

Povučeniju djecu možda treba podučiti kako se razgovara. Roditelji trebaju često razgovarati s njima, o njima i pitati ih kako se zovu drugi učenici, što vole, kako se ponašaju i slično. Opustite se i nasmijte nekoj svojoj grešci, primjerice: 'Vidi kako je mama/tata prosula/o sok.' Objasnite im da svako griješi te da greške u govoru ili one koje načinimo prilikom kretanja nisu razlog za suze nego normalna pojava koja nas može i nasmijati. Potaknite ih da pozitivnije gledaju na druge ljude i ne doživljavaju svijet preozbiljno. Kako ćete to postići? Najlakše svojim dobrim primjerom. Sprijateljite se i vi s roditeljima njihovih školskih kolega (neka dijete izabere) i pozovite ih na druženje.