Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Učenici 6. A razreda obrađivali su ulomak Leteći tanjur iz književnoga djela Ante Gardaša Ljubičasti planet s nastavnicom Nevenkom Bertić. 

Nakon dobre pripreme za sat priređujući plakate i prezentacije o svemircima i NLO, učenici su uživali radeći na satu u skupinama nakon čega su dobili zadatak osmisliti svoj susret sa svemircem.

Rezultate dobre pripreme i obrade na satu možete pročitati u odabranim sastavima Luke Petkovića, Mihaele Jurčić i Igora Strukara.                        

SVEMIRCI U GOSTIMA

Jedne večeri moja obitelj i ja gledali smo film. Najednom se začulo kucanje na vratima. Tata je otišao vidjeti tko je. U kuću su ušli nepoznati ljudi koji su nas čudnim glasom zamolili da ostanu prenoćiti jer im se auto pokidao na putu. Tata je dozvolio i pokazao im gdje će prespavati. Nastavili smo zajedno gledati film, ali ga nisam mogao pratiti jer mi je bilo čudno što se ti ljudi uopće nisu pomicali pa čak nisu ni treptali. Kada je film završio otišli smo spavati, no mene je bilo strah spavati pokraj toliko čudnih ljudi. Otišao sam do njihove sobe te provirio kako bih vidio jesu li zaspali. Kada sam vidio da su im oči cijelo vrijeme otvorene, uplašio sam se te krenuo prema sobi, no kada sam zatvarao vrata, slučajno sam lupio vratima, a mene je nečija ruka povukla u sobu. Počeo sam vrištati, no nitko me nije čuo. Zatim je pred mene došao dječak mojih godina i rekao mi da se smirim kako mu ne bih probudio mamu i tatu. Začudio sam se jer kada su ulazili nije bili nikakve djece već samo muškarac i žena. Poveo me u moju sobu te mi objasnio kako su oni s planeta Kripton, ali su im svemirci s Galatasarija uništili planet. Stoga su brodom krenuli u potragu za novim planetom na kojemu će živjeti, ali im se pokidao brod pa su se spustili na Zemlju kako bi našli prenoćište dok im njihovi radnici ne poprave brod. Pogledao sam ga te se toliko nasmijao da su mi suze krenule na oči, ali kada sam ga ponovo pogledao promijenio je oblik u nekakvo plavo stvorenje s ogromnim očima. Tada sam mu povjerovao. Zatražio je od mene da mu obećam da nikome neću ovo reći jer kada bi ljudi to saznali, odmah bi ih počeli tražiti kako bi radili kojekakve pokuse na njima. Ujutro me probudila velika količina svjetlosti. Pogledao sam kroz prozor i na nebu ugledao svjetlost koja je polako nestajala. Nakon nekoliko godina u školi sam dobio zadatak napisati sastavak s naslovom „Svemirci u gostima“. Zagledao sam se u prazan list papira i smišljao priču, no nikako nisam mogao smisliti što pisati. Najednom mi je tehnička olovka počela sama nešto pisati. Kada sam pogledao vidio sam poruku na kojoj je pisalo: „Sada možeš reći sve što znaš o nama jer smo se jako dobro sakrili u tajnom prolazu, no ionako ti nitko neće vjerovati.“ Nasmiješio sam se i počeo pisati.

                                                            Luka Petković, 6. a