Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Kod nas u razredu običaj su za vrijeme testova šalabahteri. Naravno, do tog kobnog dana. Evo moje priče o tom danu.

Počeo je sat matematike, pisali smo test, a učiteljica je inače vrlo dobro znala moj rukopis. Bio sam zaokupljen rješavanjem zadataka, kad odjednom do mene doleti papirnati aviončić, u kojemu je pisalo:

„Valentine, pošalji mi rješenje zadataka 1, 6, 8 i 19!“

Kao i uvijek, poslao sam uzvratnu poruku, čak se i potpisao. Napravio sam avion, testirao mu let i poslao ga u visine, kada odjednom, kao da je pilot zaspao u letu i odletio je ravno do učiteljice! Koja frka!

Nastavio sam pisati test kao da se ništa nije dogodilo, kada sa začuo učiteljičin strogi glas.

„Ti nemaš ništa s ovim, Valentine?“

Hladni trnci prošli su kroz mene, a krv mi se zaledila u žilama. Počeo sam mumljati u sebi: „Za sve je kriv šalabahter!“

Učiteljica je tog trena rekla kako bi taj šalabahter mogao završiti kod ravnatelja, a i ja bih mogao krenuti njegovim putem. Zaledio sam se od tih riječi i nikad mi više nije pao na pamet neki šalabahter.  Tako je aviončić sa zadacima ovaj put završio u rukama pravde, ne isporučivši svoj teret.

Pouku mi je dao jedan pilot s obzirom da je moj šalabahter glumio da je avion. Ona glasi: „Nikada ne budi siguran u pilota koji je pospan, uvijek uključi autopilota“.

Tako završava moja priča.

                                                                               Valentin Begović, 5. A