« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Raspored zvonjenja
PRIJE PODNE
1. 8:00 - 8:45
2. 8:50 - 9:35
veliki odmor 9:35 - 9:45 - podjela hrane za učenike od 1. - 4. razreda
3. 9:45 - 10:30
veliki odmor 10:30 - 10:40 - podjela hrane za učenike od5. - 8. razreda
4. 10:40 - 11:25
5. 11:30 - 12:15
6. 12:20 - 13:05
POSLIJE PODNE
1. 13:15 - 14:00
2. 14:05 - 14:50
veliki odmor 14:50 - 15:05
3. 15:05 - 15:50
4. 15:55 - 16:40
5. 16:45 - 17:30
6. 17:35 - 18:20
Nastavnica naše škole, Verica Špehar Vratarić, objavila je zbirku jedanaest kratkih priča, nazvanu "Hod po žici". Što nam je odgovorila na pitanja o svojoj novoj knjizi, o pisanju, hobijima, te što poručuje učenicima naše škole, pročitajte u nastavku.
Verica Špehar Vratarić, Hod po žici, Tiskara Pauk, Cerna, 2010.
1. Objavili ste knjigu kratkih priča “Hod po žici“. Zašto ste se odlučili za kratki prozni oblik i što za Vas znači “hodati po žici“?
Prvo ću odgovoriti na drugo pitanje. Hodati po žici za mene u prenesenu značenju znači živjeti. Život je neizvjestan, a često i opasan, kao i hod po žici.
Čovjek promatra svijet oko sebe. Za izražavanje dojmova bila mi je „dovoljna“ kratka priča tek kao naznaka neke situacije ili problema.
2. Predstavite nam svoj književni uradak u nekoliko riječi.
Prije svega sam se htjela poigrati riječima i od komadića realnosti stvoriti mozaik. Niti jedna priča nije preslika neke stvarne situacije nego je načinjena od fragmenata stvarnosti i mašte.
Vjerojatno sam svoju percepciju stvarnosti projicirala u likove. U svakoj priči nazire se svjetla točka, tj. neko pozitivno uporište za koje se likovi „hvataju“. Iz priča izlaze osviješteni i s čvrstom odlukom da se neće prepuštati sudbini nego stvari uzeti u svoje ruke (Prijevara).
3. U kojem vremenskom periodu su pisane objavljene priče?
Tri pripovijetke imaju nešto poduži staž i uredno su mirovale u ladici pisaćeg stola, a ostale su napisane u relativno kratkom vremenskom roku, nakon što su me nagovorili da nastavim pisati i objavim zbirku.
4. Kada ste se zaljubili u književnost i što ona za Vas znači?
Moja je ljubav dugogodišnja, a intenzivirala se posebno u gimnaziji. Otada su knjige ne samo moj hobi, nego i strast. Znače mi puno,a između ostalog i bijeg u svijet mašte.
5. Planirate objaviti i roman „Više od života“. Možete li nam ukratko otkriti temu tog romana?
Tematika tog romana je vrlo složena. Žanrovski ju je jako teško odrediti – ispreplitanje psihologije, elemenata krimi priče i duhovnosti. Glavni je lik mlada žena na životnoj prekretnici.
6. Jeste li, kao učenica, voljeli čitati lektiru?
Da, itekako. I ono što sam morala, ali i ono što nisam. Često sam odlazila na neko mirno mjesto s knjigom u ruci. Tada bi za mene nestali svi vanjski podražaji.
7. Što čitate i koje pisce cijenite?
Čitam raznovrsnu literaturu, ovisno o raspoloženju i potrebi. Ponekad mi je potrebno nešto „lakše“ da se odmorim, ali često posežem i za vrlo zahtjevnom literaturom. Ne bih posebno izdvajala pisce. Osobito omiljenog pisca nemam, a smatram da se iz svake knjige da iščitati, u većoj ili manjoj mjeri, nešto dobro.
8. Čime biste se bavili da niste nastavnica?
Doista ne znam. Puno sam razmišljala o tome, naročito kada sam zasićena svakodnevicom. Ne vidim se ni u jednom drugom zanimanju što je, smatram, dobar znak.
9. Osim pisanja, imate li još koji hobi?
Da, volim plesti i saditi cvijeće.
10. Koji je Vaš životni moto?
Omnia mea mecum porto (Sve svoje sa sobom nosim).
11. Što biste poručili učenicima naše škole, naročito osmašima?
Ono što svakodnevno ponavljam na nastavi. Potrebno je biti prije svega dobar čovjek, a svoju osobnost možemo izgraditi i uz pomoć nastavnika jer je naš posao i odgojni, iako se to njima u ovim godinama ne čini tako. Žao mi je što nas doživljavaju kao gnjavatore koji inzistiraju na glupostima koje im neće trebati u životu.