« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Raspored zvonjenja
PRIJE PODNE
1. 8:00 - 8:45
2. 8:50 - 9:35
veliki odmor 9:35 - 9:45 - podjela hrane za učenike od 1. - 4. razreda
3. 9:45 - 10:30
veliki odmor 10:30 - 10:40 - podjela hrane za učenike od5. - 8. razreda
4. 10:40 - 11:25
5. 11:30 - 12:15
6. 12:20 - 13:05
POSLIJE PODNE
1. 13:15 - 14:00
2. 14:05 - 14:50
veliki odmor 14:50 - 15:05
3. 15:05 - 15:50
4. 15:55 - 16:40
5. 16:45 - 17:30
6. 17:35 - 18:20
Učenici su potaknuti čitanjem književno-umjetničkog teksta i razgovorom o prolaznosti ljudskoga života samostalno oblikovali sljedeće sastave pod zajedničkim nazivom "Pjev duhova nad vodama". Izvorni tekst je istoimena pjesma Johanna Wolfanga Goethea.
Prah ljudske duše
Ljudska je duša slična prahu. Dolazi odnekuda nečujno i neprimjetno leprša zrakom.Sitna i krhka, nježna i tiha, nemoćna da se bori s vjetrom sudbine. Na njenom putu prvo je ponese proljetni povjetarac, ugodan i topao. Igra se s njom po mirisnim livadama,cvjetnim vrtovima i zelenim krošnjama. Onda taj prah grije toplo ljetno sunce dok lagano lebdi kroz pokošenu travu, sušeno sijeno i opojna polja. Na tome putu duša nije sama. Oko nje je bezbroj njoj dragih duša, bezbroj malih čestica praha. Sve su iste, a opet svaka drukčija. Putuju skupa i vesele se skupa. Ako jedna zaluta, druga je traži da se igraju skrivača. Neizbježno dolazi jesenski vjetar. Sa sobom donosi kišu i tugu i puše iz svih smjerova. Stvara nemir,nered i kaos. Hladna i nemilosrdna zima šalje ledene vjetrove i oluje što već umorne i napaćene duše razdvoji i odnese visoko i daleko. Vjerujem da je željna igre s njima i da ih odnosi na neko ljepše mjesto.
Barbara Križak, 7.b
Pjev duhova nad vodama
Ljudska je duša poput snijega. Pada s neba i kao para se k nebu diže. Dobro je dok je čista i miriše na svježinu. No, nakon nekog vremena provedenog na zemlji izgaze je grubi otisci ljudske sebičnosti i zloće. Baš kao i snijeg, zadrži se na tlu, prljava i prezrena. Pred kraj života ostaje samo pokoja krpica bjeline. Dođe vrijeme kad treba ishlapiti, no mrlje ostanu . Krivi su oni što su je isprljali.
Marko Mioč, 7.a
Pjev duhova nad vodama
Priča o ljudskoj duši ili vodi. Pada s neba i dolazi u obliku kiše ili dobrih duša.Voda koja se uzdiže k nebu dolazi u obliku morskih valova ili ljutih,nemirnih duša.Voda koja teče s visoke strme hridi dolazi u obliku vodopada ili hrabrih duša koje su spremne na sve.Voda koja je u plitkom koritu dolazi u obliku potoka koji tiho protječe kroz grubo kamenje ili plahih duša.Vjetar čovječje sudbine ne djeluje jednako na sve vode, tj.duše.
Adriana Kesegić, 7.b
Pjev duhova nad vodama
Prolaz se otvorio, linija je vidljiva, proces je započeo. Život je na čekanju. Odnekud dah pristiže koncentriran u jednu životnu točku da popuni tu nevidljivu prazninu i život može početi. Lahor, vjetar, oluja, vihor, ahhh, život počinje.Nedostajala je samo ta dragocjena kap na kotaču mlina da se iz rijeke izvuče ono najbolje, barem dio snage i siline koja neprestano teče od izvora prema ušću. Klepet je započeo, mlin je nov i nezaustavljiv. Sivilo, oblaci, grmljavina, sve je to tu, prolazi.Kotač se i dalje okreće, melje i daje koliko može ne mareći što sutra možda neće biti.Opuštam se iako vremena za opuštanje i nema jer osjećam da je centrifuga sve jača. Kotač se i dalje okreće.U sredini sam jer sam tu najsigurnija. Krećem se, bar se tako osjećam, a u stvari sve se vrti u krug. Splaššš ! Ispadam iz centra, idem prema rubu. Ivica je sve tanja. Prolaz se novi otvara ne birajući trenutak. Kap je poletjela u visine nošena snagom životne divljine.
Mihaela Turkalj,7.b
PJEV DUHOVA NAD VODAMA
Kratak osvrt o nestalnosti ljudske duše
Ljudska je duša kao voda. Površina joj je mirna, blago namreškana ili uzburkana. Vjetar nedaća i nesporazuma uzbiba vodu i pravi veće ili manje valove unoseći nemir u život i usmjerava ga na različite puteve. Iza sebe često ostavlja pustoš.Ljudske duše dolaze i prolaze baš kao i vjetrovi.
Laura Marić, 7.b
„Dušo čovječja, kako si slična vodi,sudbo čovječja, kako si slična vjetru!“
Johann Wolfgang Goethe
Ljudska je duša kao voda. Čisti, briše, ispire, donosi sreću ili tugu. Duša pamti kao voda, iscjeljuje, oprašta. Pruža život i novi početak.. Rijetke su duše koje ostanu čiste. Neke se baš kao voda zamute, zatamne.Ne naprave to naše duše same bez našega htijenja. Često uništimo mirnu površinu, uzburkamo i probudimo tamu i nesreću u svojoj duši. Naš se duh u potpunosti promijeni. Savjest se izgubi u ružnoći tamne misli baš kao vjetar u granama stoljetne šume.Taj vjetar postaje naša sudba; drukčija, izmijenjena, neočekivana i,jednako ružna, prljavai nesretna kao i naša duša. Vjetru slična sudbina rashladi nas, iznenadi i raspuše svu dosadašnju sreću. Odnese je daleko od nas,a onda iznenada,neočekivano neka tuđa duša kao slap vode razbije naše korito tuge ,razbistri ga i očisti. Duša se naša u tom trenutku ponovno rodi u istinskoj ljepoti prvobitnog stvaranja.Dvije duše tada čine smisao našeg postojanja, a vjetar ih nosi kao val i morsku pjenu. Naše su misli tada čiste, uzvišene, kovitlaju se kao sol iznad vala, pršte, iskre,l ete do nebeskih visina i vraćaju se ushićene ponovnim rođenjem u čistoći. Sretne. Isprepletene duše teku i rastu jedna u drugoj pružajući sebi novu priliku,stvarajući pritom put za novi život i jednu novu čistu dušu.
Lana Biljan, 7.a