« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Raspored zvonjenja
PRIJE PODNE
1. 8:00 - 8:45
2. 8:50 - 9:35
veliki odmor 9:35 - 9:45 - podjela hrane za učenike od 1. - 4. razreda
3. 9:45 - 10:30
veliki odmor 10:30 - 10:40 - podjela hrane za učenike od5. - 8. razreda
4. 10:40 - 11:25
5. 11:30 - 12:15
6. 12:20 - 13:05
POSLIJE PODNE
1. 13:15 - 14:00
2. 14:05 - 14:50
veliki odmor 14:50 - 15:05
3. 15:05 - 15:50
4. 15:55 - 16:40
5. 16:45 - 17:30
6. 17:35 - 18:20
Uvodna motivacija učenika bio je "emocionalni šok", tj. slike razrušenoga grada. Nakon poticajnoga razgovora i asocijativnog niza riječi, učenici su pisali sastav na temu "Pismo ranjenom gradu".
Nakon rata
Zidovi porušeni,pokidane grane
Vrijeme kao da je stalo NAKON RATA.
Ljudi u opancima hodaju promrzli,kroz maglu.
I dalje,čvrsto i sa strahom, dječicu
Drže za ruku NAKON RATA.
Sumnja i strah ne nestaju s ljudskih lica
obojanih tugom i bez imalo nade.
Ljudi se vraćaju
NAKON RATA.
Ljudi s ožiljkom na srcu,
Nevjericom i ljutnjom u duši,
Sjede,tuguju,plaču
NAKON RATA.
Pamte ljudi, pamte NAKON RATA.
Ljutnja se pojavljuje na otužnom licu.
Bijes šiklja,masa zabrinuto i uglas zbori.
NAKON RATA.
Isti bijes i ista ljutnja pretvara se pucnjem u
Mržnju
Koja će vječno trajati..
LJUDI PAMTE,PAMTE NAKON RATA.
LANA BILJAN, 7. a
PISMO VUKOVARU
Zlo dosad toliko puta već viđeno,
Tuga neopjevana,
Želja nepoželjena.
U tisuće suza uronjeno
Uvijek kao neizbježno.
Sve pod krinkom - jedino moguće rješenje!
Ljudska srca kao led stvrdnjava
Bez osjećaja,a cilj je nanijeti drugom bol.
Zovemo ga RAT.
Rat između dobra i zla.
No, toplina ljudske duše
U stanju je ta zaleđena srca otopiti,
te ih svojom ljubavlju pokrenuti.
Sve ono loše poništiti,
a na uzoranu brazdu
cvijeće ,drveće, travu ponovo zasaditi.
Te zdrave plodove ljubavi,a ne mržnje, ubirati
u obliku širokog ljudskog osmijeha, tople riječi dobrodošlice
i svega onog što je u najmanju ruku ljudski ,a ne zvjerski.
I ne tako davno djedovi su nam naši
O zvjerstvima pričali,
a danas to već čine naši roditelji.
Zato,ne dajmo da se ponove
Zvjerstva i rušenja iz bliskog nam Domovinskog rata.
Zajedno s obnovom obiteljskih kuća
trebamo raditi i na obnovi
međuljudskih odnosa i procvatu duha
Jer život ide dalje, a smjer biramo sami.
Mihaela Turkalj, 7.b