Osnovna škola Vladimir Deščak

Biblioterapija je poznata kao disciplina još iz antičkog doba. Čitaonica u Thebesu u Grčkoj nosila je naziv „Mjesto zacjeljivanja duše“. Također je u St. Gallenu u Švicarskoj srednjovjekovna samostanska knjižnica imala sličan naziv – „Ormarić duše“. U odnosu na utjecaj književnosti na pojedinca, Aristotel je uveo pojam katarze te je smatrao kako je književnost i svojevrsno terapeutsko sredstvo.

Vrijeme u kojemu živimo izuzetno je izazovno za naš osobni mir, način na koji komuniciramo vlastite misli, osjećaje i stanja u kojima se ponekad nalazimo. Sa svih strana pristižu nam razne informacije i sadržaji, živimo vrlo užurbanim životom te pri tome zaboravljamo zastati, umiriti svoje misli i osjećaje, uobličiti ih u riječi i prenijeti željenu poruku u svoju okolinu.

Biblioterapija ili terapijsko čitanje može se koristiti u radu s učenicima na način da se čitaju tekstovi čija tematika potiče izražavanje osjećaja i misli, a koji imaju poruku iz koje učenici mogu naučiti svladati određene vještine korisne za svakodnevne životne situacije. Na primjer, čitajući priču "Gospođica Hoću" učenici uče o asertivnosti, dok čitajući priču "Miš lavljeg srca" učenici uče kako skupiti hrabrosti unatoč osjećaju straha. 

Čitanje/slušanje književnog teksta služi kao podloga za razgovor prilikom kojega učenici mogu izraziti svoje misli i osjećaje te poslušati različita stajališta u odnosu na istu temu, događaj ili postupak lika iz djela. Govoreći o likovima iz književnog djela, učenici imaju priliku izraziti se iz perspektive 3. osobe te tako moći hrabrije i bez suzdržavanja iznositi vlastite misli i osjećaje. 
Čitanje poboljšava kvalitetu života svakog pojedinca, ali i društva na način da obogaćuje rječnik, razvija maštu, potiče razmišljanje te razumijevanje sebe i drugih, nudi informaciju i znanje, opušta i umiruje, utječe na razvoj samopouzdanja, uspješnije komunikacije i tolerancije.

S obzirom na različite učinke koje čitanje ima na čitatelja, definirano je pet vrsta čitanja:

• korisno čitanje (to je čitanje u kojem čitatelj nešto nauči),
• prestižno čitanje (čitanje koje utječe na ugled i samopoštovanje čitatelja),
• potkrijepljeno čitanje (čitanje koje uključuje čitateljeva osobna gledišta, a i odnose),
• estetsko čitanje (čitatelj doživljava ljepotu s obzirom na estetski učinak) i
• opuštajuće čitanje (čitanje za odmor i razonodu).

Okviru biblioterapije pripadaju prestižno i potkrijepljeno čitanje.

Više o biblioterapiji možete pročitati u priloženim dokumentima.

Učenicima se čita odabrani književni tekst prilagođen uzrastu i temi koja zanima učenike. Nakon čitanja teksta učenici iznose svoje dojmove, misli i osjećaje, slušaju jedni druge i zajednički otkrivaju što mogu naučiti iz pročitane priče. Učenici povezuju temu sa svojim životima, sličnim situacijama u kojima su se našli te pronalaze načine za rješavanje neželjenih životnih situacija pomoću naučenoga iz pročitanog književnog teksta.

Jedna od aktivnosti za provođenje biblioterapije je Knjižna ljekarna o kojoj možete pročitati više u lijevom izborniku.