Poljoprivredno-prehrambena škola Požega

 Štand naše Poljoprivredno-prehrambene škole,bio je vrlo često posjećen štand, što od ljudi zbog raznih vrsta kruha i pogačica, što zbog starih baka koje su često znale prepoznati baš onakav kruh kakav se pekao u njihovo vrijeme,što od djece kojima su se najviše svidjeli slatki i slani kolačići te ukusne slatke jabuke iz našeg školskog voćnjaka. Radost i osmjesi na licima slučajnih prolaznika izmamili su i u našim srcima radost i veselje,što se vidjelo na našim licima! No, kako su s nama bile i naše profesorice, nama je najzanimljivije ipak bilo to kako smo se mogli družiti s njima i prepričavati razne zgode, a da nas nije dijelila niti školska klupa niti škripanje bijele krede po zelenoj ploči…

Kako je bilo štandova, tako je bilo i tradicionalnih narodnih nošnji iz svih dijelova Hrvatske. Svaka je različita i po nečemu posebna! No jedino što je bilo isto kod svih koji su imali nošnju na sebi, bio je osmjeh na licu i želja za plesom, pjevanjem i upoznavanjem novih ljudi… Bio je to lijep događaj jer se cijela Hrvatska, od Dalmacije do Zagorja, od Istre do Slavonije, skupila na jedno mjesto…

Crkva u Vukovaru nedavno je izvana obnovljena, a iznutra je ostala ista,na većini dijelova urušena i uništena,što je posljedica Domovinskog rata. Stanovnici Vukovara su ju s razlogom ostavili takvu iznutra (slika). Razlog je posjećenost, kako bi današnji stanovnici iz cijele Hrvatske mogli vidjeti i barem na trenutak osjetiti tu strahotu i jezu koju je Vukovar proživio da bi mi mogli živjeti slobodno,ovako kako danas živimo. No crkva je samo djelić te burne prošlosti…