Prvi petak u mjesecu listopadu je proglašen Danom smijeha. Ove je godine to bio 6.10. Okupili smo se u učionici – svi učenici i učiteljice PO Loborika – odmah na početku dana. I što se desilo? Pa ništa posebno, samo smo se zajedno od srca iskreno smijali i smijali i smijali! I razišli se po učionicama uz Zvrkovu pjesmu Smijeh nije grijeh.
Ratko Zvrko
Nikad ništa u životu
tako lijepo nije,
kao kad se netko toplo
i od srca smije.
Čuo sam i ja,
kao i ti,
netko se smije;
Hi, hi, hi, hi, hi!
Hi, hi, hi, hi, hi!
Nikada nije
smijeh bio zlo,
netko se smije;
Ho, ho, ho, ho, ho!
Ho, ho, ho, ho, ho!
Nikad ništa u životu
tako lijepo nije,
kao kad se netko toplo
i od srca smije.
Kao da lako
gleda na sve,
netko se smije;
He, he, he, he, he!
He, he, he, he, he!
Valjda se sreća
i dobra sva
kriju u smijehu;
Ha, ha, ha, ha, ha!
Ha, ha, ha, ha, ha!
Hi, hi, hi, hi!
Ho, ho, ho, ho!
He, he, he, he!
Ha, ha! x4
Potom smo nacrtali svatko svog Smješka i postavili ga na pano na ulazu u školu.
Znate što? Osmijeh je besplatan, ništa te ne košta, ali radost koju daruješ onom kom si se nasmiješio i toplina koja tebe ugrije pritom, neizrecivo su blago na koje smo danas pomalo počeli zaboravljati. Zato smo se smijali i smijat ćemo se svakodnevno, a sve Mrgude pozivamo da s nama pronađu to blago o kome smo pisali. Lako je, kad te jednom dohvati, osmijeh te teško pušta iz svog zagrljaja. Uz njega je svijet puno ljepše mjesto!