Osnovna škola Retkovec Zagreb

Podrška razvoju suosjećajnosti, samosuosjećajnosti i empatije kod djece i mladih kroz kreativno izražavanje, prevencija teškoća te promocija mentalnog zdravlja djece i mladih.

Kompato na esperantu znači suosjećajnost koju planiramo pokazati i pjesmom i riječima, ali i djelom.

 

Naša Osnovna škola Retkovec započela je ovu školsku godinu s projektom naziva KOMPATO – SAMO SKUPA MOŽEMO SVE u partnerstvu s Osnovnom školom Ivana Gundulića, unutar kojeg se razvija i nadograđuje naša Školska preventivna strategija. Grupa entuzijastičnih socijalnih pedagoginja je, uz podršku Hrvatske udruge socijalnih pedagoga, Ambidekster kluba, Hrvatske udruge socijalnih radnika, Hrvatskog crvenog križa te drugih udruga koje okupljaju stručnjake za prevenciju problema u ponašanju i podršku mentalnom zdravlju, razvila niz preventivnih radionica u kojima se koriste autorske pjesme i kreativne tehnike za razvoj empatije, suosjećanja te samosuosjećanja kod učenika. Radionice su prilagođene za provedbu u osnovnim i srednjim školama. Projekt će pilotno biti proveden ove školske godine 2022./2023. u Osnovnoj školi Retkovec, Osnovnoj školi Ivana Gundulića, Prehrambeno-tehnološkoj školi, Školi za grafiku, dizajn i medije i Agronomskoj školi. Posebnost radionica je u tome što se u njima koriste pjesme, analize teksta autorskih pjesama te kreativne tehnike i tehnike opuštanja kako bi razvile vještine empatije, suosjećanja i samosuosjećanja te potaknule brigu o mentalnom zdravlju učenika. Provoditeljice i koordinatorice projekta u navedenim školama su socijalne pedagoginje: Sonja Burić, Ivana Turibaka, Ivana Kelek Sabolić, Nives Butorajac Radiček i Danijela Jambrečina.

Želimo se zahvaliti svima koji su dali podršku ovom projektu, a posebno članicama tima koje su, uz već gore nabrojane socijalne pedagoginje, sudjelovale u osmišljavanju radionica u nekom trenutku nastanka projekta: Ani Krnić, Marijani Mijatović, Lei Jerković, Ani Horvat, Tihani Gamble, Sanji Risek, Ivi Valenčić i našem anđelu čuvaru Martini Horvat. J

Pozivamo vas da poslušate pjesmu Nisi sam brate, nisi sama sestro (empa TI i JA) koja se koristi na jednoj od radionica.

A projekt su popratili i neki mediji. Pročitajte više na ovoj poveznici.

KOMPATO – NISI SAM, NISI SAMA- SAMO SKUPA MOŽEMO SVE

Radionice za jačanje socijalnih i emocionalnih vještina s naglaskom na suosjećanju,

samosuosjećanju i empatiji

 

U našoj Osnovnoj školi Retkovec želimo da učenici otkriju važnost empatije, suosjećanja, kao i suosjećanja prema sebi. Kompato na esperantu znači suosjećajnost koju u svakodnevnom životu pokazujemo i pjesmom i riječima, ali i djelom.

Škole su se tradicionalno organizirale primarno oko zadatka poučavanja djece čitanju, pisanju, računanju te prenošenju osnovnih znanja, no čini se da razvoj određenih socijalnih i emocionalnih kompetencija može biti ključan za budućnost djece, kao i za cjelokupni školski uspjeh. Socijalne i emocionalne kompetencije imaju iznimnu važnost za djecu u školi, ali i izvan nje. Socijalne i emocionalne kompetencije omogućuju učenicima da jasnije izraze svoje ideje, potrebe, postave pitanja, iznesu svoje mišljenje i aktivno sudjeluju u razgovorima. Pomažu učenicima da uspješno surađuju s drugima i djeluju kao tim. Rad u skupinama često je sastavni dio školskih aktivnosti, a dobro razvijene socijalne i emocionalne vještine omogućuju učenicima da se aktivno uključe, podijele odgovornosti, slušaju ideje drugih i donose zajedničke odluke. Djetetova okruženja mogu biti podložna sukobima i nesporazumima. Učenje socijalnih i emocionalnih kompetencija omogućuje djeci razvoj strategija za rješavanje konflikata na konstruktivan način, izražavanje osjećaja bez nasilja te razvoj sposobnosti empatije i razumijevanja tuđih perspektiva. Socijalne i emocionalne kompetencije igraju ključnu ulogu u prevenciji vršnjačkog nasilja. Kod djece koja posjeduju dobre socijalne i emocionalne kompetencije, postoji veća vjerojatnost da će izgraditi pozitivne odnose s vršnjacima, razviti empatiju prema drugima i razumjeti važnost međusobnog poštovanja. Sve navedeno može pomoći u stvaranju sigurnijeg i ugodnijeg okruženja za sve učenike i društvo u cjelini. Učenje kako izražavati i upravljati emocijama, kako uspostaviti podršku i kako se nositi sa stresom i pritiscima pomaže djeci da se osjećaju sigurnije, samopouzdanije i sretnije.  Radionice planirane u ovom projektu doprinose ranom razvoju socijalnih i emocionalnih kompetencije, osobito u vidu njihovog učenja i svakodnevne primjene.

Sve je počelo 15. studenog 2021. u 19:40 od jednog maila u kojem sam se obratila Hrvatskoj udruzi socijalnih pedagoga s prijedlogom da mi, socijalni pedagozi, osmislimo radionice na temu empatije i suosjećanja koje će biti korisne svim djelatnicima u odgojno-obrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj. Trenutak nastajanja ideje bio je povezan sa situacijom u kojoj smo se našli, uzrokovane pandemijom i svim posljedicama koje su proizašle iz iste. Utjecaj tehnologije također ostavlja nezanemariv trag u životima djece i mladih te sam osjetila odgovornost struke da stvorimo materijale koji će pomoći razrednicima u intenzivnijem poticanju razvoja socijalnih i emocionalnih vještina na satu razrednog odjela, s naglaskom na empatiju i suosjećanje. Tijekom razvoja projekta, u koji su se uključile moje brojne kolegice sustručnjakinje i prijateljice, došli smo do zaključka da je i tema samosuosjećanja, odnosno suosjećanja prema sebi jako važna tema u radu s učenicima te smo i nju uvrstili u priručnik zajedno s vježbama mindfulnessa, a sve kao podršku očuvanju njihovog mentalnog zdravlja.

Uskoro objavljujemo priručnik koji je nastao iz velikog entuzijazma nas desetak socijalnih pedagoginja uz podršku Hrvatske udruge socijalnih pedagoga, Ambidekster kluba, Hrvatske udruge socijalnih radnika, Hrvatskog Crvenog križa i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Svi nabrojani su nam bili „vjetar u leđa“ u nastojanju da s ovim priručnikom, na jedan novi način, korištenjem kreativnih tehnika, analizom autorskih pjesama kroz tekst, glazbu i video, „uđemo“ u sve škole s navedenim temama i olakšamo pristup stručnim materijalima školama diljem Republike Hrvatske. Rezultat našeg projekta su dva priručnika – za osnovne i srednje škole.

Projekt za osnovne škole sadrži sedam radionica na teme: prepoznavanje svojih i tuđih osjećaja, empatija, suosjećanje, samosuosjećanje i tehnike mindfullnesa. Za potrebe projekta snimili smo i dvije autorske pjesme. Pozivam vas da na poveznici    https://www.youtube.com/watch?v=X61trm0xMJU  poslušate pjesmu Nisi sam brate, nisi sama sestro (empa TI i JA) PART 1

i pjesmu „Malo je sve“ https://www.youtube.com/watch?v=Owz7qNlzJqc , 

a  na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=ZQiVFJL-fYQ Nisi sam brate, nisi sama sestro (empa TI i JA) PART 2 za koju smo snimili dva videospota: iz kuta osnovnoškolaca te iz kuta srednjoškolaca.

Neke od poruka projekta i pjesama su da nitko nije sam i da trebamo biti tu jedni za druge, jer zajedno je lakše u svemu. Mi odrasli moramo osvijestiti da je za zdravo i sigurno odrastanje djece i mladih jako važno da se otvore i razgovaraju o problemima jer znamo da je dovoljna jedna odrasla osoba iz djetetovog okruženja u koju ima povjerenja, a koja čini bitnu razliku, kojoj mogu sve reći i tražiti pomoć ili savjet.

Želim s vama podijeliti misli, zaključke i poruke mojih prošlogodišnjih trećaša s kojima sam provela pilot projekt “ KOMPATO – Nisi sam, nisi sama- samo skupa možemo sve“ u školskoj godini 2022./2023. kroz koje ćete uvidjeti važnost ranog učenja socijalnih i emocionalnih vještina kao i lakoću dolaženja do jako mudrih zaključaka devetogodišnjaka.

 

Empatija je osjećaj s kojim svijet bolje komunicira.

Empatija je važna jer nam omogućuje da bolje razumijemo i osjećamo ono što drugi ljudi prolaze.

Da ne postoji empatija, ljudi bi bili zli.

Empatija je važna jer kad nemaš empatiju, bit ćeš mrgud.

Samosuosjećanje je važno za naš život da ne mislimo samo o negativnim mislima o sebi.

Samosuosjećanje nam je važno da bismo imali slobodnu dušu i srce te da nam život bude lakši.

Dragi H., želim ti sreću, dobre ocjene, da više učiš. Razmišljaj samo dobre misli.

Samosuosjećanje je prijatelj u sebi.

Samosuosjećanje je empatija prema sebi. Važna je da bismo bili blaži prema sebi.

Draga M., ti si najbolja prijateljica. Volim te.

Draga K., ne razmišljaj samo loše o sebi. Misli pozitivno i dobro.

Ja sam … nesebičan u nogometu, dobar, pametan, empatičan, kreativan.

Samosuosjećanje je važno da si mogu pomoći kad sam tužan.

Samosuosjećanje je važno da se ne bismo previše kritizirali.

Samosuosjećanje je važno da nam bude lakše u životu, da se uvijek možemo smiriti i pokušati ponovo.

K., češće misli dobro o sebi nego loše.

Empatija je važna da možemo razumjeti druge i da im možemo pomagati.

Empatija je kada razumijemo kako se netko drugi  osjeća, shvaćamo njegovu dobru ili lošu situaciju.

Empatija je važna da druge bolje razumijemo.

Da nema empatije, na bismo mogli prepoznati kako se drugi osjećaju i ne bismo ih mogli utješiti.

Važno je biti dobar, pametan i pošten.

Osjećaji su nam važni da upoznamo i sebe i druge.

Naučila sam da su osjećaji važni u životu zato jer vidimo kako se netko osjeća, je li tužan, ljut, možemo li mu pomoći, pomoći sebi, ohrabriti se.

Suosjećanje mojim riječima: kad je netko povrijeđen ili tužan, priđeš mu, i pitaš ga što je bilo. On ti odgovara pa ga ti tješiš od tuge.

Radionica mi se svidjela jer nas je potaknula da suosjećamo jedni s drugima.

Ta radionica (Mindfulness) mi je bila potrebna jer sam se naučila kontrolirati i najviše mi se svidjela vježba penjanja na planinu.

Naučio sam da kad me nešto uznemiri, da se moram smiriti.

Najviše su mi se svidjeli načini smirivanja stresa.

Svijet bi bio ljepši kada bi ljudi osjećali tuđu nevolju. Empatija je važna zato što možemo razumjeti druge, biti uz njih i pomoći im, ako je potrebno.

Empatija je važna da bismo jedni druge poštivali, da budemo dobri prema drugima i da ne želimo nikoga povrijediti.

Empatija je važna jer kada obučeš tuđe cipele, vidiš kako se netko osjeća.

Možda nekoga nešto muči, ali ne želi reći, a ako nekome kaže, bit će mu lakše.

Empatija je važna kako bismo mogli biti nekome uzor, pažljivo ih saslušati, kako bismo mogli pričati o emocijama i znali pokazati svoje emocije, znali pomagati drugima.

Empatija je kada zamislimo sebe na mjestu te osobe i osjećamo ono kroz što prolazi.

Važna je da bismo se svi osjećali bolje.

Empatija je kad razumiješ nekog kako se osjeća ako je tužan pa ti razumiješ zašto. Važna je kako bismo se bolje povezali i razumjeli druge ljude.

Empatija je kada misliš o drugima, a ne samo o sebi. Važna je da bismo se bolje slagali.

Empatija je važna da pomažemo ljudima i da se ljudi bolje osjećaju.

 

Što ja mogu napraviti da se netko osjeća bolje?

Utješiti ga, zagrliti, nasmijati, saslušati, dati potporu, reći mu lijepu riječ, pružiti mu utjehu, pomoći mu, biti mu prijatelj, dijeliti s njim, dati ljubav, razveseliti ga, učiniti nešto lijepo, mogao bih se družiti s njim, pitati ga kako mu mogu pomoći, porazgovarati o onome što ga muči, uključiti ga u igru, malo se pošaliti, razumjeti kako mu je, dati mu nešto, obraniti ga.

Naučio sam koliko puno ima osjećaja.

Svidjelo mi se kada smo pričali o Karlu.

Naučio sam da nikad ne treba ružno razmišljati o sebi.

Naučila sam da uvijek treba prvo promisliti pa onda nešto napraviti.

Osjećaji su važni kako bismo se mogli izraziti jer bez njih se ne bi moglo vidjeti naše raspoloženje.

Osjećajima možemo komunicirati bez govora.

Suosjećanje je ponašanje nakon viđenja empatije prema drugome.

Ne budimo strogi prema sebi. Svatko nekad pogriješi. Budimo blagi prema sebi.

Svi imamo pravo na pogrešku. Budi uporan. Igraj do zadnjeg poteza bio on mat ili pat.

Budi nježan ili dobar prema sebi i prema drugima. Poštuj samog sebe.

Naučio sam da ne treba biti prestrog prema sebi. Naučio sam da nisam jedini kojem se nešto loše dogodilo i da ne trebam biti ljut na sebe.

Naučila sam da se ne ljutim na sebe.

Mindfulness: To je važno da se možemo usredotočiti ili skoncentrirati. Također je važno za razmišljanje u sadašnjosti. Možemo smiriti naše misli ako nas nešto muči.

U ovoj radionici mi se svidjelo svjesno disanje i igre 5,4,3,2,1, vruća čokolada i penjanje na brdo.

Mindfulness je koristan da se usredotočimo u trenutku, da ne razmišljamo o prošlosti ili o budućnosti nego smo u sadašnjem trenutku.

Ove vježbe disanja su za koncentraciju, opuštenost i stres. Najviše mi se svidjela vježba topla čokolada.

Bitno je znati svjesno disati jer možemo smiriti nervozu.

Naučio sam da se moram skoncentrirati na svjesno disanje i da se usredotočim na ono što mislim.

 

 

 

 

A evo i par crtica iz priručnika. J

Kao jedan od preduvjeta uspješnog usvajanja socijalne i emocionalne vještine empatije smatra se sposobnost prepoznavanja osjećaja čime smo se bavili u prethodnoj radionici. Pojam empatija potječe od grčkih riječi, en = u, pathos = osjećaj, uživljavanje i empatheia = osjećanje iznutra, koja navodi da je to kada prepoznajemo kako se netko osjeća, razumijemo to i osjećamo.

Definira se i kao sposobnost razumijevanja misli (kognitivna komponenta), osjećaja (afektivna komponenta) i stanja druge osobe na način da zauzmemo poziciju i perspektivu te osobe (ono što često nazivaju „stavljanje u cipele druge osobe“) i pokušamo shvatiti kako se ta osoba osjeća ili što proživljava te sposobnost da na to primjereno reagiramo. Vještina je da sebe zamislimo u istoj situaciji u kojoj se nalazi druga osoba i da doživljavamo njihove patnje, kao da su naše. Važno je istaknuti da trebamo pokušati izbjeći prosuđivanje perspektive druge osobe. No potrebno je biti na oprezu, nekada nam to može biti previše za podnijeti te je potrebno voditi brigu da nas to posve ne obuzme, tj. “preplavi”.

Samosuosjećanje, odnosno suosjećanje prema sebi, najjednostavnije možemo definirati kao postupanje prema sebi na način na koji bismo postupali s prijateljem/prijateljicom kojemu/kojoj je teško. Ljubaznost prema našim prijateljima, obitelji i susjedima koji se nalaze u teškim trenucima je vrlo važna, no potrebno je na isti način biti brižan i blag i prema sebi. Samosuosjećanje je način učenja kako biti dobar prijatelj sebi, kada nam je to najpotrebnije, kako postati i biti sebi unutarnji saveznik, a ne unutarnji neprijatelj. Iako je jednostavna definicija samosuosjećanja, odnos prema sebi kao prema dobrom prijatelju/prijateljici u trenucima tuge, potpunija definicija uključuje tri temeljna elementa:

 

Komponente samosuosjećanja (K.Neff, Chris Germer, 2010):

 

1. Ljubaznost prema sebi vs. samoosuđivanje

Prepoznajemo da su nesavršenost i „padovi“ neizbježni, ali ne kritiziramo sami sebe, ne osuđujemo se već to prihvaćamo i blagi smo prema sebi. Kada pogriješimo ili ne uspijemo na neki način, veća je vjerojatnost da ćemo izgrditi sami sebe nego podržati se, skloni smo biti često i pretjerano samokritični. Samoljubaznost podrazumijeva da budemo jednako brižni prema sebi kao što smo prema drugima čak i kada uočavamo osobne nedostatke, trebamo prema sebi biti podržavajući i ohrabrujući te se na taj način zaštititi. Umjesto da napadamo i kudimo sebe da smo nesposobni, nudimo sebi toplinu i bezuvjetno prihvaćanje.

 

2. Univerzalna ljudskost vs. izolacija

Prepoznajemo da svi ljudi imaju uspone i padove, da svi nekada ne uspijevaju, čine pogreške i doživljavaju teškoće u životu, to je nešto što je zajedničko svima. Usponi i padovi dio su ljudskoga iskustva, kao i patnja s kojom se svatko barem jednom susreo tijekom života. Važno je osvijestiti da svi ljudi doživljavaju neuspjehe i griješe, umjesto da se zbog vlastitih pogrešaka osjećamo izolirano, kao da se to događa samo nama. Osjećaj međusobne povezanosti ključan je za samosuosjećanje.

 

3. Mindfulness (usredotočena svjesnost) vs. pretjerana identifikacija

Prisutni smo u trenutku – ovdje i sada i duhom i tijelom i osvještavamo i prihvaćamo trenutne misli i osjećaje – i ugodne i neugodne, bez kritiziranja. Nastojimo se ne identificirati s neugodnim osjećajima koje trenutno doživljavamo. Mindfulness uključuje svjesnost iz trenutka u trenutak, na jasan i uravnotežen način. To znači biti otvoren prema stvarnosti, sadašnjem trenutku, dopuštajući svim mislima i osjećajima da uđu u svijest bez otpora ili izbjegavanja. Zašto je svjesnost bitna komponenta samosuosjećanja? Zato što bismo trebali moći sebi priznati da patimo, i omogućiti si da „budemo u našoj boli“ dovoljno dugo da odgovorimo na nju brigom i ljubaznošću. Iako se može činiti da je patnja svima posve očita, mnogi ljudi ne priznaju sebi koliko pate. Ili kada su suočeni sa životnim izazovima, ljudi se često toliko uhvate u rješavanje problema da ne zastanu kako bi razmotrili koliko im je teško u ovom trenutku i koliko pate. Mindfulness se suprotstavlja tendenciji izbjegavanja bolnih misli i osjećaja, dopuštajući nam da se suočimo s istinitošću našeg iskustva, čak i kada je neugodno. U isto vrijeme, usredotočena svjesnost nas sprječava da postanemo apsorbirani i "pretjerano identificirani" s negativnim mislima ili osjećajima. Ruminacija (neprekidno proživljavanje negativnih misli, čeprkanje po emocionalnim ranama) sužava naš fokus i preuveličava naše iskustvo. Ne samo da „ja ne uspijevam“, nego "ja sam neuspjeh." Ne samo da sam bio razočaran, “moj život je razočaravajući.” Međutim, kada svjesno promatramo svoju bol, možemo priznati svoju patnju bez pretjerivanja, što nam omogućuje da zauzmemo mudriju i objektivniju perspektivu za nas same i naše živote (prilagođeno prema Guy Winch, Planetopija, 2018).

 

Mindfulness nastaje kada svu svoju pažnju usmjerimo na sadašnji trenutak i svoje iskustvo koje doživljavamo. Kada je naš um preplavljen mislima, osjećamo mnogo stresa i to može uzrokovati razne probleme (problemi sa spavanjem, s probavom, s koncentracijom, bolovi u tijelu, kroničan umor). Kada smo prisutni ovdje i sada, svjesniji smo i možemo donositi kvalitetnije odluke i izbore.

Na hrvatski se Mindfulness prevodi kao usredotočena svjesnost, a označava posebnu vrstu pažnje i usmjerenosti na trenutno iskustvo.

Važan dio Mindfulnessa su tehnike disanja, a samo 2 minute dubokog disanja s produženim izdahom usporavaju srčani ritam i snižavaju krvni tlak. Primjenjujući tehnike Mindfulnessa s djecom, važno je te vježbe pojednostaviti, skratiti trajanje, koristiti jezik razumljiv djeci i elemente igre, aktivnosti, kretanja, zabave i humora. Školski mindfulness programi su učinkovitiji ukoliko ih provode učitelji koji najveći dio dana provode s učenicima i mogu generalizirati mindfulness praksu tijekom cijelog školskog dana, koristiti mindfulness vježbe kad god osjete da je učenicima to potrebno.

Mindfulness smanjuje stres, anksioznost, depresiju kod djece te je koristan i u prevenciji mentalnog zdravlja jer poučavanje kako se nositi s frustrativnim situacijama primjenjujući tehnike Mindfulnessa pomaže u suočavanju sa stresom u sadašnjosti i budućnosti (Boričević Maršanić, V., Paradžik, Lj., Zečević, I. i Karapetrić-Bolfan, Lj., 2015).

Meta-analize pokazuju pozitivne učinke različitih intervencija i terapija temeljenih na Mindfulnessu primijenjenih u školama, nekliničkim i kliničkim populacijama na fiziološko, socioemocionalno i bihevioralno funkcioniranje djece i adolescenata (Boričević Maršanić, V., Paradžik, Lj., Zečević, I. i Karapetrić-Bolfan, Lj., 2015)

 

Literatura:

Boričević Maršanić, V., Paradžik, Lj., Zečević, I. i Karapetrić-Bolfan, Lj. (2015): Usredotočena svjesnost – Mindfulness: primjena u djece i adolescenata, Socijalna psihijatrija, 43, 3.

Cartledge, G. i Milburn, J. F. (1978): The Case For Teaching Social Skills In The Classroom: A Review. Review of Educational Research, 1 (1), 133-156.

Ferić, M. i Kranželić Tavra, V. (2003): Trening socijalnih vještina - planiranje, primjena i evaluacija. Kriminologija i socijalna integracija, 11, 143-150.

Johns, B. H., Crowley, E. P. i Guetzloe, E. (2005): The Central Role of Teaching Social Skills. Focus on Exceptional Children, 37 (8), 1-8.

Munivrana, A., Morić, D., Pijaca Plavšić, E., Bajkuša, M., Rastović M. i Kožić, V. (2017): Zbirka radionica „Pokreni promjenu“: 40 ideja za rad s djecom i mladima u podrucju različitosti. Zagreb: Forum za slobodu odgoja.

Neff, K. i Germer, C. (2010): Mindful Self-Compassion Workbook

Winch, G. (2018): Prva pomoć za emocije - Iscijelite emocionalne povrede prije nego postanu prevelike, Planetopija.

 

Sonja Burić, stručna suradnica socijalna pedagoginja

Osnovna škola Retkovec, Zagreb