Ekonomska škola Imotski

„Najljepše je imati djecu jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštiti starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca.“          Priča za roditelje (Siniša Glavašević)
 

Poslušavši riječi znamenitog vukovarskog ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića, Ekonomska škola Imotski je u dostojanstveno obilježavanje Dana sjećanja na pad Vukovara ponajprije uključila svoju djecu.  Učenici svih razreda Ekonomske škole marljivo su izrađivali simbole Vukovara: Vučedolsku golubicu i Vodotoranj. Ukrašene hrvatskom trobojnicom, prigodnim stihovima i natpisima, ove su simbole, ponosno i dostojanstveno, nosili svi učenici i djelatnici škole.

Komemoraciju je otvorila vjeroučiteljica Ivana Kujundžić molitvom za sve stradale i preminule branitelje u Domovinskom ratu što je popraćeno i minutom šutnje. Jedan od dojmljivijih trenutaka komemoracije svakako je bio performans profesorice Marijane Rimac i njenih učenika Danijele Cvitanović, Ivana Đuzela, Marka Živanovića, Mile Jovića, Sare Puljić i Stane Tandare.  Rat nije pitao za godine, nadanja i snove te je tako naprasno prekinuo živote vukovarske djece ostavljajući im sjetne uspomene na negdašnje dane uz obale Dunava. Učenici su svojim riječima ponovno oživjeli vedra sjećanja, a simbolično u dim pretvorili teror rata. Važnost Vodotornja i silinu njegova otpora agresoru u riječi su pretočile pjesnikinja Miljenka Koštro i profesorica Božena Pandža, a dojmljivom recitacijom oživjele učenice Andrea Kukavica i Iva Ljubičić. Svakodnevnicu života u progonstvu i neprestano iščekivanje nestalog oca kroz potresne stihove Sobe 325, vukovarske pjesnikinje Ivane Simić Bodrožić, iznijela je učenica Marijana Rebić. Budući da fotografija govori više od tisuću riječi fotografsko-glazbeni prikaz vukovarskih stradanja upriličio je profesor Goran Jović u kratkom videu. Školski zbor je svojim glasom prenio sve emocije koje ne prestaju ni nakon dvadeset i sedam godina od pada grada izvedbama pjesama Stoji grad i Oči u oči. Komemoraciju je zatvorio ravnatelj Željko Đuzel prigodnim riječima naglasivši da narod i zemlja ne mogu nestati dok ih se ima tko sjećati. Na koncu, pozvao je predstavnike razreda i kolege nastavnike da s njime u dvorištu škole zapale svijeće u znak sjećanja. 

Izradu simbola Vukovara, generalnu probu komemoracije i samu komemoraciju ovjekovječio je školski fotograf Mate Grbavac, a galerija slika dostupna je na stranici škole.