Ekonomsko-birotehnička škola Slavonski Brod

Počela sam trenirati u klubu "Žkk plamen Požega", a u pomoć bih pristigla i klubu "Rekord tim". I dalje igram u oba kluba. Igrala sam utakmice po raznim mjestima (Istra, Slavonija...) u Hrvatskoj. Na treninzima, trener bi me stavljao na centar, a na utakmicama nisko krilo, ovisi. Također sudjelovala sam u školskim natjecanjima. Moja ekipa i ja osvajali smo razne medalje i postizali razne uspjehe. Pod razna mjesta mislim od 1. mjesta sve do zadnjeg. Medalje su se osvajale na način u kojoj si "ligi" pa dobiješ tu medalju, npr.; u-15-oj, kada utakmicu igraju igrači do 15 godina odnosno 14 i 15 godina, u 13-oj do 13 i u 17-oj do 17 godina...

Cilj treniranja košarke mi je postići što bolje rezultate utakmica i istrenirati samu sebe pa i naučiti nešto novo, a cilj u smislu daljnjeg života mi je da sa utakmicama postignem određenu plaću, da mi ono što volim bude nešto poput posla. Nemam baš nekakav razlog zašto mi se sviđa košarka kao sport, jednostavno počela sam pratiti taj sport i smjestio se s vremenom u moje srce. Smatram da ako ikad pomislim prestati trenirati da će mi to jako teško pasti. Treninge imam tri puta tjedno, što je stalno, nekad imam u Požegi i u Slavonskom Brodu, ali to je rijetkost. Treninzi su mi u Oriovcu, ali se navodim da igram za Požegu kad su utakmice.

Dakle, u početku su moja oprema bile sasvim obične tenisice, tajice i majica, ali s vremenom bila mi je potrebnija bolja oprema te sam kupila kratke sportske hlače, nove košarkaške tenisice (kod tenisica je jako važno da se ne kližu), visoke čarape, sportski top i još nešto s vremenom ako zatreba, recimo steznik za koljeno, jer nekom je potrebno ako ima problema s koljenom. Oprema se nabavlja u sportskim trgovinama, cijene su stvarno visoke za sve to, ali ako stvarno planirate trenirati i baviti se košarkom vrijedno je zlata. Sve u svemu u svakom sportu ima i malo zabave uvijek je tu nekakva anegdota. Jednom sam došla na trening bez jedne tenisice pa sam morala trčati kući po drugu, to je bio jedan nezaboravni trenutak koji se pamti.

Valentina Buketa, 1. C

Treniram Taekwondo već tri godine u Slavonskom Brodu,u klubu "Brod". Taekwondo sam počela trenirati jer su mi se borilački sportovi uvijek činili zanimljivima. Izabrala sam baš taekwondo jer su mi se njegova tehnika i udarci činili najboljima. Imam tri trenerice, Dejanu Gajić Kovačević, Anu Geneju i Luciju Abramović koja je ujedno i bila naša europska prvakinja. Taekwondo je borilački sport koji potječe iz Južne Koreje, a nastao je 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme. Njezino ime dolazi iz riječi Tae (태, hanja 跆), što znači udariti nogom, Kwon (권, hanja 拳), što znači udariti rukom i Do (도, hanja 道), što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od 100 milijuna. Korejci su definitivno najbolji u tom sportu jer su najviše upoznati s njim, te je kod njih najrašireniji.

Treninge imam 4 puta tjedno i traju 1h i 30 minuta. Treninzi su vrlo naporni, ali uz pomoć njih i svojih trenerica sve sam uspješnija i bolja. Taekwondo je zapravo i vrlo skup sport, ako ga želite trenirati bilo bi dobro to znati jer je sva oprema vrlo kvalitetna i skupa. Za opremu trebate imati odvojeno barem dvije tisuće kuna. Ta se oprema sastoji od štitnika za ruke i noge, kacige, gume za zube, oklopa, nanožnica, rukavica, suspenzora te kimona. Svoju opremu održavam čestim pranjem, brisanjem i zračenjem te ju je potrebno jako paziti i čuvati. Išla sam na sedam natjecanja tijekom svog treniranja i sa svakog sam donijela medalju. Imam dvije bronce, dva srebra i tri zlata. Vjerojatno se pitate kako tako malo natjecanja za tri godine treniranja, no prvu godinu kada krenete trenirati kao ja sa više godina, a ne od malena, ne idete uopće na natjecanja, već se upoznajete s načinom rada i treniranjem, što je po meni jako dobro. Tu je bila i korona koja nam je onemogućavala odlazak na natjecanja te mnoge druge situacije zbog kojih su brojna natjecanja otkazana, no od ove godine se sve vratilo na staro. Na natjecanjima je uvijek odlično i uvijek imam podršku trenerica i obitelji, pobijedila ili ne. Puno puta se dogodilo da vidimo kako netko završi nokautiran ili se ispovraća, nešto polomi, krvari ili plače, no to je sve normalno za ovaj sport. Ja nisam nikada zadobila nikakve teže ozljede te sve uvijek prođe kako treba. Zlato donosim već treći put u nizu i nadam se da će tako i ostati i da ću se kvalificirati na prvenstvo Hrvatske pa možda i dalje od toga. Vidim se kao vrlo uspješnu u ovom sportu jer sve što radim, radim sa srcem i to sigurno ne bih mogla bez tolike podrške svog kluba, obitelji i prijatelja!

Ema Kušljić, 1. C

Boks  je borilački sport u kojem se protivnici slične tjelesne težine udaraju šakama na kojima su postavljene rukavice. Borba se odvija u ringu u 3 do 15 rundi, po tri minute borbe. Cilj borbe je protivniku zadati što više udaraca u dijelove tijela iznad pojasa (glava, trup) te pri tome izbjeći protivnikove udarce. Može se pobijediti nokautom, prekidom ili na bodove. Kada jedan borac nema snage nastaviti borbu, pobjednik se određuje odlukom sudaca nakon dogovorenog broja rundi.

Zbog činjenice da u boksu nije dozvoljeno protivnika udarati dok je na podu, i da postoje stroga pravila u koji dio tijela i na koji način se smije udarati protivnika, boks se često naziva i 'plemenitom vještinom'. Ja treniram već jednu godinu u Boksačkom klubu Brod. Počela sam ga trenirati na nagovor brata. Ni u jednom se trenutku nisam pokajala što sam počela trenirati. Stekla sam mnoge nove prijatelje, iako smo svi više kao mala obitelj. Podupiremo jedni druge i veselimo se uspjehu svakoga člana kluba kao da je naš uspjeh. 2021./2022. završeno je 9. kolo Prve hrvatske boksačke lige i Boksački klub Brod osvojio je prvo mjesto. Za taj uspjeh zaslužni su treneri Mario Jukičić i Pero Veočić. Osim trenera motivacija nam je i Gabriel Veočić. Mnogi često pitaju zašto baš boks, bole li udarci. U početku udarci bole, ali s vremenom se naviknete pa onda više ništa ni ne osjećate, čak vam udarci počnu i goditi. Boks je sport koji te učini otpornim, kako na udarce tako i na većinu današnjih problema. Boksu dugujem jednu najljepšu godinu u životu.

Matea Zeleni, 1. C

Za mene je stolni tenis sport koji me smiruje i ispunjava. Počela sam trenirati u trećem razredu osnovne škole. Njime sam se počela baviti iz dosade, ali sada je nešto što zovem ljubavi na prvi pogled. U početku sam trenirala s prijateljima iz ulice, no oni su odustali, a ja nisam. Na treningu imamo razne aktivnosti: vježbe za kondiciju, set sa svakim igračem, igre u parovima, tehnike… Stoli tenis je igra koja ima stol podijeljen na dva jednaka dijela, a svaki igrač ili momčad u parovima, brani svoju zonu. Taj sport vuče korijene u 19. st., iz Engleske. Ljudi su za igru upotrebljavali razne predmete iz kuće. Poredane knjige služile su im kao mrežica, okrugli čep služio je kao loptica. Stolni tenis se naziva još i „ping pong“. Taj naziv dobio je zbog zvuka udaranja loptice od reket i stol.

Učlanjena sam u stolnotenisački klub „Graničar“. U stolnom se tenisu boduje svaka prebačena lopta u suigračev teren. Postoje tri popularne vrste loptica: nittalmi, butterfly, joola. Loptice se kupuju u sportskim trgovinama. Prošla sam kroz puno stvari u sportu, ali jedan od tužnih događaja bio je sat sa suigračicom koja je prvi put bila poražena. Ja sam pobijedila, a drugi put je ona imala više sreće. Došlo je do ljutnje i nažalost sam zdrobila lopticu. To je trebao biti plasman na državno natjecanje.

U klubu imam puno prijatelja, međusobno se razumijemo i podržavamo. Smatram da svatko može pronaći sport koji će zavoljeti svim srcem i otići na trening sretan.

Ana Vrdoljak, 1. D