Ekonomsko-birotehnička škola Slavonski Brod

Školovao se u Visu gdje je pohađao i završio pučku školu, poslije nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu 1935. godine diplomirao je romanistiku koju je studirao. Tijekom Drugog svjetskog rata Ranko Marinković uhićen je od Talijana u Splitu, poslan je logor Ferramonte. Prebacio se u Bari nakon kapitulacije Italije, u saveznički zbjeg u El Shatt. Nakon završetka rata zapošljava se u Nakladnom zavodu Hrvatske te postaje direktor Drame zagrebačkog HNK  od 1946. – 1950. godine. Godine 1951. postao je profesor na zagrebačkoj akademiji za kazališnu umjetnost i tamo radi do svoje mirovine. 1983. godine postao je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ranko Marinković bio je jak i u političkom djelovanju. Podržavao je nacionalne politike hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i detitoizaciju. Također je bio zastupnik  HDZ-a u Skupštini grada Zagreba.

U svojoj književnoj karijeri dobivao je dosta nagrada i razna priznanja za svoja djela, a neke od njih su: 1965. Nagrada Ivan Goran Kovačić za roman Kiklop, 1975. Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, 1980. Nagrada AVNOJ-a, 1988. Nagrada Fonda Miroslav Krleža… Nakon smrti Ranka Marinkovića ostali su mnogi spomeni na njega te je Večernji list dobio nagradu ,,Nagrada Ranko Marinković’' za najbolju kratku priču. U Komiži od 2002. godine se održava bijenalna manifestacija ,, Dani Ranka Marinkovića¨, i Gradska knjižnica u Komiži nosi njegovo ime. U Visu 2008. godine osnovana je Memorijalna zbirka Ranko Marinković sa svrhom očuvanja uspomena na njegovo životno djelo. 2013. godine izdana je povodom 100 obljetnice njegova rođenja poštanska marka s likom Ranka Marinkovića u seriji Znameniti Hrvati. Neke od poznatijih knjiga Ranka Marinkovića su: Kiklop, Ruke, Glorija, Never more… Bio je scenarist u filmu Goli čovik. Pjesme, proze, eseje i kritike počeo je objavljivati u periodu školovanja. U zagrebačkom HNK-u 1939. godine bila mu je izvedena prva drama Albatros koja je poslije tiskana kao sastavni dio njegove prve prozne knjige Proze 1948. godine. Kritike i eseje o drami, kazalištu i filmu objavio je u knjizi Geste i grimase 1951. godine. Zbirka Ruke tiskana je u 30- ak izdanja s njom je dobio pozornost i pohvale kritike. Glorija koja je izvedena 1955. ,a tiskana je 1956. godine te je ona najpoznatija i najizvođenija Marinkovićeva drama. Ranku Marinkoviću po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća. 1955. godine Akademija ga je kandidirala za Nobelovu nagradu za književnost.

Dora Tolić i Matea Ignjatić, 1.f