Ekonomsko-birotehnička škola Slavonski Brod

Cilj je sastanka bio upoznati mlade ljude s radom Biljane Borzan, hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu, i osvijestiti o temama koje su važne i za njihov život. Uvodni je dio sastanka moderatorica Marina Cvijić (Gimnazija „Matija Mesić“) izdvojila kako bi pozdravila i, u ime škola sudionica, zahvalila eurozastupnici na odazivu na e-druženje. I ostale su ambasadorice seniorke, predstavnice šest škola, pozdravile prisutne i izrazile svoje zadovoljstvo zbog toga što je upravo Biljana Borzan, odlukom Ureda Europskoga parlamenta, odabrana za zastupnicu koja će povezati učenike sedam EPAS-ica.

Nakon što je moderatorica ukratko predstavila osmogodišnji rad zastupnice, i sama je Biljana Borzan, koja nam se javila iz svoga ureda u Bruxellesu, vještim govorom, dobrom voljom i složenošću interpretacije odgovorila na brojna pitanja vezana za koncept događanja:

1. Kvaliteta kućanskih uređaja i pravo na popravak;

2. Zaustavljanje geo-blockinga/zabrana diskriminacije na internetu prema prebivalištu;

3. Oznaka nutritivne vrijednosti kao prevencija pretilosti;

4. Kvalitetniji sustav označavanja porijekla hrane (i ovdje);

5. Strategija "Od polja do stola".

Klikom na plavi dio teksta moguće je pročitati više o područjima djelovanja zastupnice čiji se rad može sažeti u aktivnu borbu protiv toga da se građane Hrvatske „tretira kao građane drugoga reda“.

Kako kaže, na police u našim trgovinama stiže roba manje kvalitete, što se ne bi smjelo događati jer Hrvatska je danas punopravna članica EU-a, granice između država članica više ne postoje i svi građani EU-a trebaju imati jednaka prava. Često smo svjedoci nepravedne prakse da „mi kao mali igrači na tržištu moramo plaćati skupu dostavu, za razliku od jačih igrača, ili pak, tijekom posljednjega koraka e-kupovine, saznajemo: U Hrvatsku ne prodajemo…“ Zakon jamči da sva roba na europskom tržištu bude dostupna stanovnicima svih članica EU-a pod jednakim uvjetima… iako se, kao i svugdje, zakon ne poštuje uvijek i ipak se osjete razlike/granice među članicama.

Zastupnica Borzan u svom se govoru osvrnula i na kriminal – prijevare proizvođača i nezakonite zarade, istaknuvši kako su se zakoni promijenili  jer, kako je Maja mudro zabilježila, „kazna sada odgovara zaradi koja je dobivena prijevarom korisnika, ne radi se više o simboličnom iznosu koji su velike korporacije prije bile spremne platiti u odnosu na iznimno veliku ostvarenu zaradu”.

Zastupnica je govorila o tzv. programiranom kvarenju uređaja čim istekne jamstveni rok, što je relativno brzo jer danas su uređaji manje kvalitetni nego nekada, što nikako nije u skladu s tehnološkim napretkom. Istaknula je kako je „sistem po načelu Kupi - potroši - baci loš… za potrošača i okoliš“. Dodala je kako bismo, želimo li da do 2050. (kako je planirano) Europa postane klimatski neutralan kontinent,  trebali imati tzv. kružnu ekonomiju – uređaji bi se trebali popravljati, a ne bacati, a proizvođači bi se trebali usmjeriti na proizvodnju rezervnih dijelova (koji često, nakon samo nekoliko godina, nisu dostupni potrošaču ili su veoma skupi pa je popravak neisplativ).

Na Dajanin upit „je li inicijativa o uređajima dio Eeropean Green Deala s obzirom da bi mogla smanjiti količina nerazgradivog otpada, zastupnica je istaknula kako je upravo to jedna od bitnih stavki Europskoga zelenog plana, a dodatna je prednost otvaranje radnih mjesta – „sistem po načelu Kupi - potroši - baci stvara šest radnih mjesta, a sistemom Kupi - popravi stvara se 300 radnih mjesta“.

Na upit „hoće li cijene uređaja skočiti ako se implementira zakon kojim se sprječava tzv. programirano kvarenje uređaja“, što bi bila dodatna nepogodnost jer „kompanije svejedno pronađu loophole za zakon koji bi se proveo“ (Dajana) i „s obzirom na primanja većine građana, cijene su većine proizvoda već sada dosta visoke“ (Stjepan), zastupnica je odgovorila potvrdno, naglasivši kako „istraživanja pokazuju da je potrošač spreman platiti uređaj malo više ako će isti dulje trajati“.

Zastupnica je veliki dio vremena tijekom događanja odvojila za pitanja učenika. Patrika je zanimalo koju je srednju školu zastupnica pohađala – tzv. CUO ili Centar za usmjereno obrazovanje Braća Ribar (danas II. gimnazija Osijek)… Iako njezin obrazovni put (naposljetku, i studij medicine) nije usko vezan za ono čime se danas bavi (politika), zastupnica je istaknula kako su joj sva znanja koja je tijekom života stekla u određenom trenutku (bila) korisna te podsjetila mlade ambasadore na vrijednost učenja i poznavanja stranih jezika (jer svakodnevno svjedoči da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori) i, općenito, cjeloživotnoga učenja.

„Kako će sada funkcionirati dostava i naručivanje s web stranica iz UK-a s obzirom da su sada van EU-a? Hoće li geo-blocking utjecati na trgovinske odnose između UK-a i EU-a?“ zanimalo je ambasadore juniore… Zastupnica je odgovorila: „Smatram da se u životu ne može otići i ostati. Smatram da oni koji su otišli ne mogu imati sve privilegije kao građani EU-a jer bi to dugoročno bilo loše… Koja bi u tom slučaju bila svrha članstva u EU-u???“ Uredit će se, kaže, sigurno, neki trgovinski sporazum… Neće biti sve isto za sve, ali bit će dobro…

Na upit smatra li da smo doista diskriminirani u Europskoj uniji i stiže li u Hrvatsku roba niže kvalitete, primjerice Nutella, od one koja se proizvodi za srednju Europu, zastupnica je s ambasadorima podijelila neobičnu priču o borbi za kvalitetniju Nutellu, koju je sama inicirala, ali na kraju nije bila sasvim zadovoljna… Tvrtka koja proizvodi Nutellu priznala je da je pravila Nutellu s visokom kvalitetom samo za njemačko tržište… Budući da bi tvrtku koštalo previše i ne bi mogla financijski podnijeti proizvodnju visoke kvalitete svih proizvoda, dogovoreno je da će sve članice dobivati istu - nižu - kvalitetu Nutelle. 

Profesoricu Kovačić zanimao je podatak o kvaliteti deklaracija – „može li se utjecati da na prehrambenim proizvodima piše ime proizvođača, a ne samo zemlja porijekla“. Evo koji je odgovor dobila: „Proizvođačima je u interesu da na deklaracijama piše što manje, dok kupci žele pročitati što više o proizvodu koji kupuju. Za sada zakon propisuje što mora pisati, dok su ostale informacije, zbog sitnih slova (minimalno 3 mm), prosječnom kupcu uglavnom slabo vidljive ili uopće ne pišu. U tijeku su pregovori da se na proizvode stavljaju zastavice zemalja porijekla jer u svim državama članicama EU-a čak 70% kupaca želi kupovati domaće proizvode.“

Naši su ambasadori pitali i više no što je zastupnica stigla odgovoriti… Evo što o današnjem e-događanju misli naš ambasador Leon: "Vrlo zanimljivo i korisno iskustvo! Zastupnica nam je približila problematiku na kojoj radi dugi niz godina. Najviše mi se svidjelo što je njezina borba zasnovana na zaštiti potrošača, nas građana RH. Pokazala nam je koliko se toga uspjelo napraviti te nam približila stvarnost manipulacije od strane velikih potrošača, što, vjerujem, mali broj ljudi zna."

Hvala zastupnici Borzan na vremenu koje je odvojila za druženje s nama i iscrpnim odgovorima! Hvala našim mladim ambasadorima te učenicima i nastavnicima škola partnerica na ugodnom i sadržajnom druženju! Interesna su područja gđe Borzan doista zanimljiva, a naši učenici žele kritički promišljati i učiti… Veselimo se kraju pandemije i fizičkom gostovanju gđe Borzan u našoj školi… te novim pitanjima… i odgovorima…

Ovaj osvrt nastao je sinergijom svih sudionika, a potpisuju ga

Antonio Smoljanović, 3. d

te profesorice Sanda Kovačić i Ivana Opačak