Ekonomsko-birotehnička škola Slavonski Brod

22. prosinca 2014. god. uputili smo se prema školi s razrednicom Anom Seletković. Putem nismo ni razmišljali što nas čeka, tek poneka slika u glavi o njihovoj školi se stalno vrtjela. Kada smo stigli, iz škole je izjurilo puno nasmijane djece. Svi su bili uzbuđeni, skakali su oko nas. Prvo nismo znali  kako se trebamo ponašati, ali nakon nekog vremena smo shvatili da oni nisu ništa drugačiji ni od nas samih samo trebaju više pažnje. Njihova pedagoginja uvela nas  je dvoranu. Djeca su pripremila priredbu za nas, razne pjesmice i recitacije. Dolazili su do nas i ispitivali kako se zovemo, neki su nas grlili, a neki su stajali sramežljivo sa strane. Nakon što smo im poklonili božićnu čestitku koju smo u ime razreda napravili i nakon poklonjenih slatkiša, pedagoginja nas je odvela u zbornicu gdje nas je počastila. Pričali smo o djeci u njihovoj i našoj školi, o djeci koja mogu, a ne žele i onima koji žele, a ne mogu učiti. Pedagoginja nam je pričala kakve probleme ta djeca imaju. Djeca mogu ostati do 21. godine života u školi. Svi su posebni na svoj način, uz njih ima puno lijepih trenutaka, od sreće i radosti do suza i tuge.

Nakon samo sat vremena provedenih u toj školi  mnogi od nas su shvatili da su često nezahvalni za ono što imaju, za ono što mogu. Osmijeh te djece svakodnevno će nas podsjećati da trebamo biti sretni što smo zdravi, što imamo bezbroj mogućnosti za koje se trebamo samo malo potruditi. Smatramo da smo napravili dobro djelo i želimo se zahvaliti svima koji su sudjelovali i našoj razrednica koja nam je puno pomogla.

Ana Brekalo, Eva Opačak 2.b