Gospodarska škola Varaždin

Učenici su u okviru projektnih aktivnosti trebali prezentirati virtualnu tvrtku svoje škole s naglaskom na marketinške aktivnosti. Na poticaj i pod vodstvom profesorice Vanje Perši virtualna tvrtka Gospodarske škole pod nazivom CRO Suplast bavi se proizvodnjom suvenira reciklažom jednokratnih plastičnih vrećica koje učenici prikupljaju u školi, a ti će se proizvodi i prezentirati i prodavati na završnom sajmu koji će se za mjesec dana održati u Španjolskoj. Prihod će biti namijenjen dobrotvornim organizacijama koje pomažu djeci.

Drugim se ciljem projekta nastoji objediniti upoznavanje turističkih potencijala regije s naglaskom na interkulturalnost. Stoga je organiziran je turistički obilazak povijesnog središta Varšave koje u potpunosti bilo razoreno u Drugom svjetskom ratu pa je doslovno, ciglu po ciglu, rekonstruirano nakon čega je dobilo zaštitu UNESCO-a. Također, organiziran je posjet Muzej poljskih Židova te četvrti koja je tijekom rata služila kao geto te Nacionalnom parku Kampinos.

Primjećuje se i njihova usredotočenost na Drugi svjetski rat i razdoblje komunizma koje dobro koriste kao originalni turistički proizvod. Čak postoji i restoran: „Crvene svinje“ čiji naziv i sve unutarnje dekoracije evociraju komunističko doba. Jedna od slika prikazuje gozbu bivših komunističkih lidera među kojima se nalazi i Tito. 

Učenik Josip Pokos: „Kao sudionik ovog projekta vrlo sam zahvalan na pruženoj prilici da iskusim nešto novo, nešto što će zasigurno dugo, ako ne i zauvijek ostati u mom sjećanju. Projekt u kojem sam imao prilike sudjelovati naglašava važnost poduzetništva, marketinga, ali isto tako i odvažnosti. Odlučio sam sudjelovati u ovom projektu zbog moje želje za upoznavanjem novih ljudi, kultura i učenjem stranih jezika, a što je ovaj projekt u potpunosti osigurao. Nadam se kako ovo nije zadnji put da sudjelujem u projektu ERASMUS+, te da ću za to imati prilike i u nastavku svog obrazovanja“.

Učenica Leonarda Vupora: “Sudjelovanje u ovom projektu omogućilo mi je proširivanje znanja iz poduzetništva. Kroz predavanja stručnjaka tvrtki IBM i the Heart naglašena je upravo važnost učenja stranih jezika koji su potrebni u komunikaciji, ali također želja za cjeloživotnim učenjem i potrebi preuzimanja rizika kako bi se postigao određen poslovni uspjeh. Što se tiče škole i sustava obrazovanja u Poljskoj, postoji dosta sličnosti s hrvatskim sustavom. Primijetili smo da u njihovim školama, za razliku od naših, ne postoji mogućnost izlaska za vrijeme velikog ili malog odmora, ali i da učenici više vremena borave u školi učeći ili čitajući. Što se tiče izgleda škole i opremljenosti mislim da smo u nekim segmentima poput dostupnosti interneta i projektorima opremljeniji, ali u segmentu laboratorijske opreme i kantine njihova je škola bolja.  Uključila sam se u ovaj projekt kako bi testirala svoje znanje jezika i mogućnost komunikacije s ljudima koje prije nisam poznavala. Iako je prvih nekoliko dana komuniciranje bilo teško i bilo je dosta nesporazuma, svakim danom sve smo se bolje razumjeli i učili riječi jedni od drugih, pa sam se tako kući vratila s puno naučenih riječi iz španjolskog i poljskog. Ovaj projekt i iskustvo koje sam stekla ostati će mi zauvijek u sjećanju, a naučeno znanje primijeniti ću u svom budućem poslovnom životu”.

Profesorica Renata Mađarić: „Što se tiče gastronomije, osjećali smo se kao kod kuće budući da su im tradicionalna jela slična hrvatskima. Konzumiraju mnogo krumpira i kiselog zelja, a imaju i sarmu sličnu našoj. Ocat je nezaobilazan u većini jela. Tradicionalni kolači su pita od jabuka i pita od sira. Primijetila sam da unatoč tome što je Varšava milijunski grad jako dobro funkcionira javni prijevoz i ne stvaraju se velike gužve te postoje mnogobrojna podzemna parkirališta. Stanovnici Varšave se zbog oštre i mračne zime ne moraju opterećivati modom jer je neophodno toplo se obući, a iz istog razloga puno vremena provode u toplim trgovačkim centrima.“

Profesorica Nevenka Vukašinović: „Mislim da djeca u poljskoj školi koju smo posjetili imaju puno bolje uvjete jer imaju više prostora za rad i učenje.  Manje su opterećeni budući da imaju manji broj predmeta u svakoj školskoj godini. Smatram da su ovakvi projekti dobri i za profesore i za učenike jer svi skupa učimo, a učenici osim što uče jezik, uče i o životu i novim mogućnostima, stječu sigurnost i samopouzdanje. Mislim da smo svi zajedno naučili mnogo više nego u učionici jer ipak su ovakvi projekti vrsta škole za život.“

Prepoznatljiva panorama Varšave

Povijesno središte Varšave

Poljska škola domaćin

Poslovna zgrada Warsaw spire

Sudionici projekta Erasmus+ i ekipa Gospodarska škole (Vukašinović, Pokos, Vupora, Mađarić)

Gastronomija