Gospodarska škola Varaždin

Ljubav je Vesnina i početna i završna tema na dugom pjesničkom putu, oličenje je svega što ona vidi oko sebe i što je se duboko u duši tiče:

LJUBAV

Tiha i prastara je ljubav, skrovito srce bilja

treptavo more i mekan srh na vlatu.

Ljubav je blagoslov zemlje, zamišljena ptica

večernji jablan, kudjelja na kolovratu...

A bol je dio njen, prosječna lastavica

suza što glinu mekša, vrutak tajni.

Bol cvate klasom gorkim, čudesni kvasac vida

osvrtaj za suncem i gutljaj oproštajni.

Učenice Helena i Anja (3.o) literarno-poetski susret Čajanka s Vesnom Parun otvorile su pjesmom Vrata ruža čiji je tekst upravo napisala Vesna, pjesmu je uglazbio Zvonko Špišić za Zagrebfest 1964 godine. Snimka pjesme nalazi se na albumu Ane Štefok Gitara romana.

Vesna je umjetnica koja je ispisala neke od najljepših stihova cjelokupne hrvatske književnosti. Živjela je skromno, u svom stanu novinskim je papirom popunjavala pukotine u prozorima, odlazila je u javna kupališta, jela malo, živjela bez televizora i hladnjaka, noću zaogrnuta dvjema, trima vestama neumorno je pisala.

Njezinu biografiju pripremile su učenice Karmen i Valentina (4.e).

Vesnini gimnazijski dani ostat će obilježeni njezinom prvom ljubavi. Sa 16 godina zaljubila se u Pjera s otoka Brača i voljela ga punih 17 godina. Bila je to neuzvraćena ljubav.

U svojo 33 godini napisala je njegovoj supruzi pismo , u kojem joj je poželjela da mu bude sve ono što ona nije mogla biti, prije svega da bude uz njega, da mu bude žena i majka njegove djece.

Pismo suparnici nikad nije odaslano, ali je zahvaljujući jednoj bistroj domačići spašeno od koša za smeće. Ona je Vesnu uvjerila da je pismo prava pravcata pjesma.

Slijedila je kratka radionica literarnog stvaralaštva, gdje su naše učenice uz romantične melodije pisale pismo svojoj suparnici i tako napravile uvod u interpretaciju pjesme Ti koja koja imaš nevinije ruke koju je izvela prof. Nadica Kolarić Levatić.

Neke misli iz radionice...

Od dvije zvijezde što na nebu stoje, ti si ona što mjesecu je bliža. Mada nije lako promatrati vas dvoje, meni noć je lijepa i kad pada kiša. Od dvije zvijezde što na nebu stoje, ja sam zvijezda padalica, a ti budi ona što mjesecu daje sjaj i nedaj da gubi sjaj, ponudi mu raj.

Ti koja rukama svojim dodiruješ njegovo lice meko poput svile, znaj sretna si. Kada slušaš kako govori ti one dvije riječi, slušaj ga pomno, prati svaki njegov ton, jer znati slušati njega, znači biti sretan. Ti koja dane svoje uz njega provodiš, provodi ih sretno, nasmijano učini sve da se on smije, jer kad se on smije ptice pjevaju. Biti njegova djevojka dar je od Boga, primi ga raširenih ruku, pusti nek sunce zauvijek sja, voli ga kako zaslužuje, jer on je anđeo koji svoja krila sada samo tebi daje...

Ti što si upoznala i osvojila njegove misli...ti koja si kroz ovu ljubav naučila veličinu davanja...ti, čije ruke uživaju blagost njegovih pokreta i milovanja...ti, čija se misao stapa sa njegovom ljubavlju i srećom...ti, pogledom stopi njegov lik uza svoje srce i tople grudi...ti, mirisom i ljepotom njegovom uljepšaj svoje sutra, dokle seže pogled, on i ti...ti i on, stopite svoja srca, prepustite se i obojite svijet jednostavno, volite se...on i ti, ti i on zauvijek!

Započeti nešto vrlo je teško, a nositi se s time još je teže. Da, zaljubila sam se u njega znajući da ima tebe, usudila sam se voljeti ga, znajući da voli tebe, usudila sam se gledati ga, znajući da on vidi samo tebe, usudila sam se približiti mu se, a znam da ti jedina možeš biti dio njega. Ovim pismom samo bih ti željela reči da ga voliš i čuvaš i grliš na onaj način i samo onako kako ti to smiješ. Uživaj u njegovu pogledu, smijehu, dodiru, mirisu, jer ti imaš ono što ja nikad neću - njega. I još nešto, budi mu podrška, to treba, potrebna si mu u svakom smislu. On te voli, a ja to znam jer redovito pričamo o tebi. Čuvaj ga, jer samo će tako njegove oči sjati onim sjajem kao kad priča o tebi!

Ti koja imaš nevinije ruke označila je trijumf ljubavne poezije u hrvatskoj književnosti. Prevedena je na 22 jezika, što je najveća prevedenost u hrvatskoj poeziji svih vremena. Kritičari tvrde da nešto slično ne postoji u svjetskoj literaturi.

Učenice su uživale u zbirkama Vesne Parun. Valja naglasiti da je literarno-poetskom susretu prethodila radionica izrade ljubavnih kutijica koju su pripremile marljive i kreativne učenice 3.e razreda. Također je ispred školske knjižnice uređen pano ljubavne poezije Vesne Parun kojeg su osmislile učenice 4.e razreda.

Susret smo završili Oliverovom pjesmom Vjeruj u ljubav  i tako svim zaljubljenima čestitali njihov dan.

Knjižničarka