MIROSLAV KRLEŽA - OBLJETNICA ROĐENJA
Miroslav Krleža (Zagreb, 7. VII. 1893 – Zagreb, 29. XII. 1981)
„Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati, zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako? (…) i godinama sam razmišljao o gluposti ljudskoj, osjećajući mutno, kako iz raznih ljudskih postupaka izbija čudna, mračna unutrašnja snaga, koja ljude smeta kod svake kretnje, koja ljudima nikako ne da da požive potpuno i neposredno, jedna opasna snaga zapravo, koja ljude truje i rastvara; ja sam tu svakodnevnu pojavu ljudske gluposti tumačio kao prirodnu stvar: 'Osovio se čovjek na stražnje noge, prohodao je kao dvonožac, a glupost se vuče za njim kao sjenka! Glupost je sestra mraka, glupost bi htjela da dvonošca ponovno vrati njegovim četvoronožnim rođacima u prirodi, glupost ne da čovjeku da otputuje na zvijezde, kao što mu ni sila teže ne da da leti!'“ (M. Krleža, Na rubu pameti)
Prošlo je 130 godina od rođenja jednog od najvećih hrvatskih književnika, od navedenih misli koje je izrekao njegov glavni lik romana Na rubu pameti, osamdeset pet, a još uvijek snažno odjekuju našom stvarnosti. Zato su učenici 4. razreda opće gimnazije na svom odlasku i završetku srednjoškolskog druženja s književnim klasicima izradili plakate nadahnute dramom Gospoda Glembajevi. Upravo njihovi radovi, vrlo različiti, poneki i neobični, svjedoče o osobnom viđenju i doživljaju djela. Plakati su izloženi u školskoj knjižnici i možete ih vidjeti do kraja školske godine. Uživajte!
Na kraju, poklanjamo vam jednu od odabranih misli s izloženih plakata:
„A u stvarnu istinu može se ući samo srcem, Leone, samo srcem: logikom ili duhovitim riječima nikako!“
izvor: Nada Jakovčević fotografije: Jasminka Vujević