„Rodnoga mjesta u pravom smislu i nemam: onoga s porodičnim vezama, s djetinjskim uspomenama iz očinskog doma i s očekivanjem, kako ću u njemu doživjeti starost pa naći pokoj u djedovskoj raci. Time se mogu ponositi, uživati i tome se mogu nadati jedino oni sretnici, čiji su pređi imali svoju zemlju i svoju kuću, a ja, kao sin intelektualnog proletarca, naslijedio sam jedino skitnju iz jedne krajine u drugu. Tako, eto, nisam imao ni rodnog mjesta ni rodne kuće, jedinac bez braće i sestara.“

Sve to, i još mnogo više, otkrili su učenici i učenice Osnovne škole dr. Franje Tuđmana i Srednje škole Lovre Montija sudjelujući u projektu Tragom Dinka Šimunovića povodom obilježavanja 150. obljetnice rođenja ovog velikana hrvatske književnosti. Projekt su osmislile profesorice Marija Dujmić i Nada Jakovčević uz veliku podršku Narodne knjižnice – Knin u realizaciji projekta.

Traganje smo započeli 20. 10. 2023. na književnom susretu s velikanima suvremene hrvatske književnosti: Julijanom Matanović i Pavlom Pavličićem u prostoru Narodne knjižnice – Knin.

Naime, profesorica i književnica Julijana Matanović pristala je učenicama i učenicama progovoriti o životu i djelima Dinka Šimunovića. Učenici su pažljivo slušali o važnosti Šimunovićevih djela, ali i važnosti svih pisaca i spisateljica iz naše prošlosti bez kojih naša književnost ne bi bila ono što jest danas (Kako je to prekrasno napisao Pavličić u svom romanu Koraljna vrata. nap. a). Upravo o tom pokušaju zanemarivanja starijih književnika i književnica, te o trendu pisanja isključivo o mladim piscima i spisateljicama, progovorila je Julijana Matanović iz svog iskustva. Također, spisateljica je uputila tople riječi podrške učenicima, da se ne boje i ostanu ustrajni u svojim snovima.

U nastavku večeri učenici su mogli mnogo saznati o stvaralačkom radu J. Matanović i P. Pavličića.

U Narodnoj knjižnici – Knin i knjižnici srednjih škola postavljena je izložba učeničkih radova nadahnutih likom i djelima Dinka Šimunovića.  

Dana, 23. 10. 2023. održana je učenička debata učenika 1. A opće gimnazije na tezu ODS da je Martina odluka da se uda za Rašicu opravdana. Žestina rasprave pokazala je Šimunovićevu suvremenost.

Isti dan učenici i učenice otišli su do zapuštenog prostora gdje je nekoć bila Šimunovićeva rodna kuća. On sam završava svoju autobiografiju riječima: „A eto naskoro i smrti koja će likvidirati sve. U toj misli kadikad požalim i to, što su kućicu, gdje sam se rodio, davno porušili, pa se nema gdje namjestiti ni spomen-ploča.“ (1922.)

Učeničko traganje za Dinkom Šimunovićem  završit će incijativom postavljanja spomen-ploče na mjestu gdje je nekoć bila piščeva rodna kuća. Hvalevrijednu inicijativu - dopis mladi Knina, uputit će gradskim ocima  nadajući se makar simboličnom povratku Dinka Šimunovića rodnom gradu.

Uprilogu se nalazi i videozapis, uživajte!