Podsjetili smo se na njegova dva najznačajnija djela, za hrvatsku leksikografiju to je Rječnik pet najodličnijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae), a za svjetsku povijest njegovi  Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina (Machinae novae Fausti Verantii Siceni), knjiga izuma.

Najpoznatiji njegov izum je funkcionalni padobran.

„ (…) najstariji poznati crtež padobrana nastaje u 15. st., a pretpostavlja se da mu je autor talijanski umjetnik, izumitelj i arhitekt Francesco di Giorgio Martini. Čuva se u Britanskoj knjižnici u Londonu. Nešto kasnije, također u 15. st. nailazimo na skicu čuvenog Leonarda da Vincija iz njegove zbirke crteža Atlantski kodeks. Ono što je karakteristično za oba spomenuta padobrana njihov je sličan oblik – stožac u prvom, a piramida u drugom primjeru te činjenica da se oba skakača rukama drže za motke iz unutrašnjosti padobrana. Zajedničko im je također to da oba renesansna padobrana funkcioniraju samo kao zgodna ideja na papiru – točnije u praksi su u potpunosti neupotrebljivi, a što nas konačno vodi do našeg Fausta – oca prvog funkcionalnog padobrana. Faustov padobran ne samo da funkcionira – on je i prvi tiskani nacrt padobrana u tehničkoj literaturi. U Faustovoj zbirci izuma Machinae novae nalazi se pod brojem XXXVIII i nazivom Homo volans – Leteći čovjek, a Faust mu u komentarima daje sljedeće tumačenje:

'U četverouglastom platnu za jedra, napetom pomoću četiri jednake motke i na četiri ugla dobro privezanom užetima, može se čovjek bez ikakve opasnosti sigurno spustiti s tornja ili s drugog visokog mjesta. Pa ako tada i ne bi bilo vjetra, ipak će snaga padajućeg čovjeka proizvesti vjetar, koji će zadržavati platno, kako ne bi prispio dolje s treskom, nego se polagano spustio. Ipak čovjekova mjera mora biti točno usklađena s veličinom platna.'“ (izvor: http://mc-faustvrancic.com/hr/faust-i-leteci-covjek-ili-kako-je-faust-izumio-padobran/)

Uz izvrsno vodstvo posjet je zaista prošao vrlo brzo. Možda najvažnije što su učenici i učenice ponijeli sa sobom odlazeći s ovog prekrasnog otoka u Šibenik, vjeru u sebe i da ne odustaju od svojih snova jer ih znanje, rad i upornost može dovesti do nebeskih visina kao što je dovela i Fausta Vrančića. Ništa nije nemoguće.

Naš izlet smo završili posjetom Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku gdje nas je ugostio ravnatelj Jakov Bilić. Ravnatelj je održao zanimljivo i poučno predavanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ovog hrama kulture. Kako bi doživljaj bio potpun, učenici su razgledali kazalište te posjetili Spomen sobu  velikana hrvatske književnosti Ive Brešana. 

Posjet velikom znanstveniku i velikom književniku poučili su nas onom najvažnijem, kako ostati vjerni svojim snovima i  kako biti hrabri usprkos nepovoljnim okolnostima i preprekama na koje ćemo nailaziti na svojem putu.

Također, pokazali su nam kako se brišu razlike između znanosti i umjetnosti, da njih nema među ljudima široka uma i odvažnosti.

Jedina je razlika između znanstvenika i umjetnika, znanosti i umjetnosti, u očekivanju društva. Naime, i umjetniku i znanstveniku početak putovanja u neistraženo područje je ideja, zamisao kao plod tvorčeve mašte, žar stvaranja (ili kako je to Kranjčević u Mojsiju rekao Da imaš krila koja uzvija / Plamičak sveti, što sam potako / U srce prvog onog čovjeka ). Ono što ih razlikuje očekivanje je javnosti. Javnost zahtijeva od znanstvenika dokazivanje hipoteze, dok je umjetniku dopušten ostanak u svijetu fantazije.

Prekrasan dan! Trebalo bi ga ponoviti!