Odluka i prvi koraci

U vrijeme sve bržeg tehnološkog razvoja i gotovo nezamislivih mogućnosti dolaženja do informacija i podataka koje nam pružaju elektronski mediji stvara se i svakodnevno raste potreba ovladavanja sofisticiranim  tehnologijama, strategijama i metodama koje su svakom pojedincu potrebne da bi se uspješno uhvatio u koštac s izazovima na tržištu rada  i „tržištu znanja“. 

Svjesni činjenice da kao obrazovno-odgojna ustanova moramo biti konkurentni na tržištu, mi profesori Gimnazije Bernardina Frankopana odlučili smo na inicijativu ravnateljice Višnje Lipošćak ove školske godine (2011./2012.) pristupiti izradi projekta Poteškoće u učenju. 

Svrha izrade projekta je dobiti financijska sredstava za provedbu istog iz IPA fondova (instrument pretpristupne pomoći EU) ili iz nekog sličnog fonda. Financijska sredstva u pravilu dobivaju oni čiji se projekti pokažu najboljima na različitim natječajima raspisanima u svrhu financiranja takovih projekata. Nakon što se raspišu natječaji takve vrste, potencijalnim se kandidatima ostavlja vremenski prostor od jednog do dva mjeseca za kompletnu izradu projekta, što je prekratko razdoblje za bilo kakav ozbiljniji projekt. Stoga smo na našoj Školi odlučili biti spremni za potencijalnu kandidaturu putem konkurentnog projekta – proizvoda.

Projektni tim za sada čini osam profesora naše Škole: Helena Štrucelj, voditeljica projekta, Višnja Lipošćak, Sanja Dubić, Ksenija Maravić, Marijana Smolčec, Marija Trdić, Branko Rumenović i Zvjezdana Tešić. Nije nam trebalo dugo vremena de se usuglasimo oko toga kakav projekt našoj školi i našim učenicima treba: to je otklanjanje poteškoća veznih uz učenje te rad na unapređenju procesa učenja. Stoga se najprije krenulo u oblikovanje upitnika kojeg bi učenici popunili i koji bi timu dao dovoljan broj povratnih informacija o tome kakva pomoć učenicima treba i u kojoj mjeri. U osmišljavanju samog upitnika sudjelovali su svi nastavnici škole tijekom prosinca, siječnja i veljače dajući svoje prijedloge za moguća pitanja u upitniku, navodeći svoja zapažanja u pogledu specifičnih poteškoća koje se pojavljuju kod učenika u pogledu stjecanja određenih znanja i razvoju različitih kompetencija i vještina, koje su  više ili manje vezane uz određeni nastavni predmet. Zainteresiranost za problematiku bila je jako dobra i mnoge su kolege pokazale velik entuzijazam za detektiranje problema s kojima se mi i naši učenici svakodnevno susrećemo. Na osnovi prikupljenih podataka kolegice Helena Štrucelj i Marija Trdić izradile su upitnik kojeg su učenici naše Škole popunjavali tijekom veljače i ožujka, dok je obrada rezultata uslijedila tijekom travnja. 

Rezultati upitnika

U ispitivanju je sudjelovalo 248 ispitanika, tj. 55,35 % učenika naše Škole; obuhvaćeni su svi obrazovni programi odnosno profili (opća gimnazija, ekonomist, hotelijersko-turistički tehničar, prodavač) te sve dobne skupine odnosno razredi (od prvog do četvrtog), što znači da uzorak možemo smatrati reprezentativnim za našu Školu.  U pogledu zastupljenosti po spolu 70 % ispitanika su učenice, a 30 % ispitanika učenici. Prvi dio ovog anonimnog upitnika sadržavao je osim općenitih pitanja o razredu, spolu i usmjerenju učenika i pitanja imaju li problema u učenju, jesu li zadovoljni svojim školskim uspjehom u tekućoj školskoj godini i žele li poboljšati kvalitetu učenja. Ostali dijelovi upitnika odnosili su se na samoprocjenu faktora koji imaju značajan utjecaj na školski uspjeh odnosno uspješnost u učenju na ponuđenim skalama, a to su: samoprocjena uspješnosti u kognitivnim operacijama pri učenju, samoprocjena koncentracije pri učenju i praćenju nastave, samoprocjena uspješnosti organizacije učenja i praćenja nastave, samoprocjena utjecaja otežavajućih emocija na učenje i praćenje nastave, samoprocjena motivacije za školskim uspjehom te na kraju skala želja – pitanja koja se odnose na procjenu korisnosti poučavanja vještinama, metodama i strategijama uspješnog pamćenja i učenja. Te skale samoprocjene sačinjene su prema Likertu: ponuđeni odgovori se kreću od broja 1 (uopće se ne odnosi na mene) do broja 5 (u potpunosti se odnosi na mene).

Rezultati ispitivanja pokazali su da 93 % ispitanih učenika želi poboljšati kvalitetu učenja, 62% učenika odgovorilo je da nije zadovoljno uspjehom u tekućoj školskoj godini, a 54 % učenika smatra da ima problema s učenjem. Korelacije između faktora na skalama poteškoća su pozitivne, što znači da učenici koji procjenjuju da imaju izrazitu poteškoću s nekim faktorom imaju izraženu poteškoću i kod ostalih faktora. Ispitivanje je nadalje pokazalo nisku pozitivnu povezanost između skale želja i ostalih skala samoprocjene, što znači da je veća želja za poučavanjem vještinama uspješnog učenja i veća potreba za pomoći pri učenju prisutna ne samo kod učenika koji procjenjuju da imaju poteškoća, već i kod onih učenika koji su procijenili da imaju malo ili vrlo malo poteškoća. 

Ovo je samo vrlo sažet prikaz rezultata ispitivanja o kojem se učenici i nastavnici naše Škole mogu informirati i na panou kojeg je za sve zainteresirane priredila profesorica Marija Trdić u holu glavne školske zgrade, a ostali detaljni podatci s grafičkim prikazima rezultata dostupni sud kod profesorice Helene Štrucelj koja je sačinila detaljnu obradu dobivenih podataka. 

Zaključak i ciljevi projekta

Rezultati upitnika potvrdili su očekivano: našim je učenicima potrebna pomoć u učenju, oni je žele i očekuju.

Da bi projekt mogao dobiti željenu financijsku potporu i da bi se mogao realizirati potrebno je u njega uključiti i ostale zainteresirane sudionike van vrata naše Škole, što znači da moramo pronaći partnere i suradnike. Potencijalne partnere vidimo u osnovnim školama na području grada Ogulina, u Obrtničkoj i tehničkoj školi Ogulin, u učeničkom domu u Ogulinu, u političkim strukturama Grada Ogulina, u  ogulinskoj Gradskoj knjižnici te naravno u svim ostalim ustanovama i udrugma građana koji su voljni uključiti se u projekt i surađvati s nama. Za dobivanje financijske potpore od osobite je važnosti da projekt ima odlike korisnosti i svrsishodnosti za što je moguće širu zajednicu. 

Cilj ovog projekta bilo bi opremanje i formiranje „Naj učionice“ pri našoj Školi (u tavanskom prostoru dograđene zgrade), mjesta gdje bi se provodile radionice s nastavnicima, učenicima i roditeljima koje bi bile usmjerene na poučavanje metodama efektivnog učenja te usmjerene ka poučavanju konkretnih vještina potrebnih za uspješno savladavanje problemskih situacija: osmislile bi se pedagoške radionice, knjižničarske radionice, jezične radionice, komunikacijske radionice, matematičke radionice, radionice on-line učenja te mnoge ostale, u što bi se trebao uključiti što veći broj predmetnih nastavnika, a čitav ovaj rad i trud mogao bi se sumirati i u vidu brošure ili priručnika o pomoći pri poteškoćama u učenju. Naravno, postoji i mogućnost da se ove radionice po potrebi izvode i na drugim školama i u drugim prostorima. 

Iako je dosada uloženo dosta vremena i truda o ovaj projekt, on je još uvijek u povojima. Pred nama stoji još ogroman dio posla i za očekivati je da ćemo iduće školske godine ubrati i prve plodove našeg truda, za koji se nadamo da neće biti uzaludan, pa čak ako i izostane očekivana financijska pomoć iz gore navedenih fondova.

Zvjezdana Tešić, prof.