Od Legende o Veroniki do dvorca Veliki Tabor
Autor: Ivana Nogić, 16. 11. 2017.
Učenici 8. razreda naše škole na satu Hrvatskoga jezika svoje su znanje o legendama pretočili u pisanje vlastite priče prema predlošku Legende o Veroniki Desinićkoj. U dogovoru s učiteljicom Ivanom Nogić, najbolje radove poslali su na literarni Natječaj – Veronika Desinićka i trud se isplatio. Najuspješnije su bile učenice Mateja Sakač i Marta Ivanek koje su tim povodom posjetile dvorac Veliki Tabor gdje je 28. listopada 2017. godine održano proglašenje najuspješnijih radova.
Mateja Sakač, Marta Ivanek i njihova učiteljica Ivana Nogić primile su prigodna priznanja i nagrade na svečanom proglašenju u Rustikalnoj dvorani dvorca Veliki Tabor. Nakon proglašenja sve sudionike Natječaja dvorcem je provela Veronika osobno, što je bilo posebno zanimljivo. Otkrila im je da ovaj prekrasni zagorski dvorac, osim Legende o Veroniki, krije još mnoge tajne.
Plemićki grad Veliki Tabor jedan je od najznačajnijih kulturno–povijesnih spomenika kontinentalne Hrvatske. Smještajem na vrhu Huma Košnićkog, na 333 m nadmorske visine, dominira zagorskim krajem već više od 500 godina. Impresivan je i pogled koji se s Velikog Tabora pruža na cijelo Hrvatsko zagorje i dio Slovenije, u što su se naše predstavnice i same uvjerile. Pretpostavlja se da je središnji dio dao sagraditi grof Fridrik II. Celjski (1378.—1454.), a dvorcem je najduže gospodarila obitelj Rattkay (1502.—1793.).
Legenda o nesretnoj ljubavi pučanke Veronike Desinićke i plemića Fridrika Celjskog inspirirala je brojne umjetnike kroz povijest, a kao plod te inspiracije nastala su mnogobrojna likovna, književna, dramska te druga umjetnička djela. Legenda je registrirana i kao nematerijalno kulturno dobro te je kao takva upisana u Registar nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Stoga ne čudi što je priča o nesretnoj ljubavi Veronike i Fridrika inspirirala i naše osmaše na pisanje. Njihov zadatak bio je opisati scenu suđenja Veroniki, ali tako da osmisle drugačiji kraj priče, koristeći kreativnost i maštu, što su oni uspješno i učinili. Neki su pisali legende u formi priče, neki su krenuli u dramatizaciju teksta, a što je nastalo, možete pročitati u nastavku. Do sljedeće potrage za nestalom Veronikom, uživajte uz nagrađene radove!
Legenda o Veroniki Desinićkoj
Uloge:
sudac, grof Henrik, Veronika, Fridik, pripovjedač
Grof: Vidite li vi tu nepravdu?! Ova coprnica začarala je moga sina!
Veronika: Ja nisam nikoga začarala! Jedino ako Vi moju ljubav prema Vašem sinu smatrate magijom.
Grof: Kakve li sramote! Kako se usuđuješ prigovarati?! Neću prihvatiti ništa drugo osim njezine smrti, želim je vidjeti na vješalima!
Sudac: Dragi grofe, s dužnim poštovanjem, ljubav nije grijeh, a kamoli zločin!
Grof: Kakvog li nepoštovanja?! Želite li i Vi završiti kao i ona?!
Preplašen grofovim prijetnjama sudac odluči stati na njegovu stranu.
Sudac: Slažem se s Vama, ova žena više neće vidjeti svjetlo dana. Neka ide u vječni pakao, objesite je!
Grof: Čim prije umre, to bolje za nas.
Sudac: Izvršite kaznu sutra u podne! Rasprava završena!
Svanuo je crni dan odluke, Veronika je u strahu čekala izvršenje kazne. Bojala se da više nikada neće vidjeti Fridrika. Još samo koja minuta.
Veronika: Ova smrt neće boljeti ako ti još živiš. Fridriče moj, nemoj me zaboraviti!
U međuvremenu, Fridrik se uspio izbaviti iz kule u koju ga je zatočio otac.
Sudac: Objesite je!
Fridrik je uspio doći do Veronike, ali kada je došao, bilo je prekasno.
Fridrik: O, Veroniko, ljubavi moja, otvori oči! Molim te, probudi se! Ah, oče, kako si mi to mogao učiniti?!
Razočaran, Fridrik, izvadi nož i probije svoje srce, a njegova krv poteče po cijelom Taboru. Bio je to kraj za Veroniku i Fridrika, hrvatske Romea i Juliju, a legenda o njihovoj ljubavi pamti se i dan danas.
Legenda o Veroniki Desinićkoj
Došlo je vrijeme za presudu Veroniki. Sudac i porota složili su se oko jednoga – Veronika nije coprenica! Kume s tajnog vjenčanja Veronike i Fridrika srušile su vrata sudnice, bile su spremne na sve kako bi spasile Veroniku.
Kume su bile stare, ali mudre. Znale su da će narod srljati u nepoznato čim vide nešto nadrealno. U to vrijeme ljudi su bili opčinjeni čarobnim konjima, jednorozima, zato su se domislile – dovest će im jednoroga u sudnicu. Kume su krišom nekom seljaku ukrale konja, na glavu mu zavezale granu bukve te ga poslale u sudnicu. Čim su ga ugledali, svi su pomislili isto: „Eno jednoroga“, i potrčali za njim. Kako se sudnica ispraznila, Veronika je iskoristila priliku i pobjegla. Grof Hreman se silno razbjesnio te se počeo loše odnositi prema narodu pa je izbila velika buna. Na kraju je pobunjen narod spalio grofa na lomači, a njegov pepeo prosuli su sa zidina Velikog Tabora.
Nakon očeve smrti Fridrik je pobjegao iz kule u nepoznato. Od tada, Veronika i Fridrik više nikada nisu bili viđeni.
Pjevaju:
viši razredi OŠ Ljubešćica,
sviraju:
učiteljica Bernardica Bačan
i Vinko Španić (8. r.)
Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |