« Siječanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
Učenici 3. razreda Osnovne škole Marčana okušali su se u književnom stvaralaštvu i napisali prekrasne pjesme. Njihove radove pročitajte u nastavku.
Učiteljica: Nina Pliško
Nejasnoće ( Marko Šain)
Netko s neba
svojom rukom
jedan, dva ?
Kad bismo samo imali
debele čudne kuće
Prije nego ulaziš
operi most-
jedan, dva i nema ga više pa šta?
Mjesec ( Emili Bolonović)
Plava neba kraja nemaju
ništa rukom ne zamahne
jedan, dva dana.
Kad bismo samo bile vesele,
A ne čudne ljute, razočarane
Prije nego idem u krevet pa zaspijem
a krevet kao most mekan
Zvijezde sjaje, a nema ga, više
Nema kraja svijetu ( Nika Radolović)
Balon neba leti
držeći ga rukom.
Jedan, dva, tri!
Kad bismo samo vidjeli i
čuli čudne stvari.
Prije nego čovjek
prijeđe most.
Jedan, dva, tri nema ga vidjeti ni čuti.
Kiša ( Antonela Petričević)
Iz plavog neba
pala je rukom kiša
Dva dana je padala
Kad bismo samo mogli ići van
igrali bi čudne igre
prije nego kiša počne padati
na most, vani.
Kišnog više nema, nema ga, dana.
Nevrijeme ( Benjamin Radolović)
Iz neba padala je kiša
sa rukom pogladio sam
psa dva puta.
Kad bismo samo imali
kišobran čudne boje
prije nego zagrmi.
Tu nije most još
Nema ga, ali ga vidim na planini.
Dvije pitalice ( Alan Crljenica)
Bila neba puna sunca i puna sjaja.
Rukom su
dva dječaka htjeli dotaknuti nebo
Kad bismo samo mogli dotaknuti nebo
i čudne zvijezde
Prije nego se
most uruši.
Pobjegli smo i sad nema ga više.
Blistavo Sunce (Clarissa Jozić)
Sunce neba blista
svojom rukom.
Zeca dva skaču.
Kad bismo samo znali zašto
vjeverica čudne orahe nosi?
Prije nego kiša padne
šareni je most,
samo nema ga bez kiše.
Jabuke ( Lea Kuftić)
Plava neba i bijeli oblaci
nježnom rukom dodiruju
dva stabla.
Kad bismo samo dohvatili jabuke.
Zašto su im čudne jabuke?
Prije nego padne noć,
idemo kući kroz most.
Došle smo kući, nema ga, a jabuke su sve pale.
Nebo ( Lana Dembić)
Neka neba nikad
nikome rukom
jedan, dva, tri puta ne daje.
Kad bismo samo na nebu
vidjeli čudne ptice i oblake.
Prije nego odem
na most
nema neba, nema ga, nema.