Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Tajništvu Škole podnosi se pisani zahtjev za izdavanje duplikata svjedodžbe, obrazac zahtjeva također se preuzima u Tajništvu. Zahtjev sadrži podatke o podnositelju, školsku godinu u kojoj je završen razred za koji se traži duplikat svjedodžbe te svrhu izdavanja navedenog dokumenta. Podnositelj zahtjeva dužan je platiti upravnu pristojbu u iznosu od 100,00 kn sukladno Tarifnom modelu 65. t. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim pristojbama (NN 163/03).

Potvrde o redovnom školovanju učenika mogu se izvaditi u Tajništvu svakim radnim danom od 8:00 do 15:00 sati.

Preslika svjedodžbe može se ovjeriti u Tajništvu svakim radnim danom od 8:00 do 15:00 sati. Uz presliku, na uvid je potrebno donijeti i original svjedodžbe.

Elektronički identitet je skup podataka o pojedincu, koji se koristi za potrebe autentikacije (provjere identiteta) i autorizacije  (provjere  prava pristupa) nekom resursu (npr. web stranici, aplikaciji, računalnoj mreži, sustavu, ...).

Sve škole članice CARNeta imaju svog administratora imenika zaduženog za otvaranje elektroničkih identiteta u HUSO sustavu svim učenicima i nastavnicima. Elektronički identitet služi za korištenje CARNetovih usluga. Popis administratora imenika kojima se korisnici mogu obratiti za dobivanje elektroničkog identiteta nalazi se na stranici Administratora imenika.

- O neuspjehu u učenju govorimo kad učenik ne može svladati propisani školski program i ne postiže ocjene koje bi odgovarale njegovim sposobnostima, odnosno, kad ne postiže uspjeh koji od njega očekuje okolina. Školski neuspjeh može biti uzrokovan tzv. primarno - zbog oštećenja vida, sluha, snižene inteligencije, tjelesnih oštećenja, neurofizioloških poremećaja (bolesti središnjeg živčanog sustava), a može biti uzrokovan i nepovoljnom okolinom, osjećajnim problemima, nedostatkom motivacije, protestom protiv autoriteta i slično.
Pojedini se uzroci obično isprepleću pa, n primjer, dijete koje ima teškoća s pisanjem obično ima i oslabljenu motivaciju za pisanjem (zbog većeg napora koje mora uložiti), što rezultira povećanim pritiskom učitelja i roditelja čime se stvara nelagoda, otpor i nesigurnost ili osjećajni problemi. Treba reći da nije školski neuspjeh svaka ocjena manja od odličan.

- Teškoće u učenju kod djece kod koje postoje primarni uzroci neuspjeha prisutne su od samog početka školovanja (primjerice, držanje olovke, nerazumijevanje uputa, nemogućnost mirnog sjedenja itd.), ali isto tako djecu već u prvom razredu mogu plašiti nepoznata okolina, novi okolni uvjeti, nova iskustva, nepoznata djeca i pretjerani zahtjevi roditelja ili škole. Do neuspjeha u školi može doći i poslije, pri prijelazu u više razrede osnovne škole ili pri nastavku školovanja nakon osmoga razreda osnovne škole.

Pojedina djeca (mlađa) zaista mogu biti uspješnija u nižim razredima zbog toga što tada imaju veću podršku roditelja u učenju ili učitelja koji se prilagođava individualnim osobinama učenika. U višim razredima postoje različitiji nastavni sadržaji i različitije nastavne metode kojima se ne uspijeva svaki učenik jednako prilagoditi i jednako uspješno udovoljiti. Također, odrastanjem i sazrijevanjem djeca jasnije predviđaju posljedice neuspjeha i s tim u vezi mogu imati povećani strah i tjeskobu od ispitivanja što umanjuje uspješnost učenja, razumijevanje i reproduciranje naučenog. No, isto tako neka djeca upravo zbog raznolikosti sadržaja i nastavnika uspiju pronaći svoje interese i poboljšati školsku uspješnost u predmetnoj nastavi.

- Takva razmišljanja su opet naša obrana od nezadovoljstva, osjećaja krivnje i manje vrijednosti. To je način opravdanja, tj iznalaženja "dobrih razloga" umjesto pravih za nešto što smo propustili i nismo učinili. Za nas je mnogo ugodnije proglasiti drugoga ili drugo krivim nego priznati vlastitu lijenost, nesposobnost i nemarnost. Dakle, kad nam se takve misli počnu vrtjeti po glavi treba ih prepoznati i priznati si: Aha, to se ja opravdavam, da vidim što umjesto toga mogu drugo učiniti: učiti u društvu, organizirati dan drukčije, učiti aktivnije (na glas, podvlačiti, zapisivati, pronaći smisao u onome što učim - možda ću sudjelovati u Milijunašu?, i slično).

Na učenje nas potiču podrška okoline, zainteresiranost nastavnika i roditelja, pohvala i nagrada. Na učenje potiče i zainteresiranost odraslih za cjelovitu ličnost učenika, odnosno za njegove strahove, teškoće, druge interese, želje, ljubavi, obitelj. Također, na učenje učenike potiče i ljubav nastavnika prema vlastitom pozivu. Energija i trud koju nastavnik ulaže u sebe i svoj poziv je ogroman poticaj učenicima u njihovom cjelokupnom odrastanju.

Nisam sigurna da je učenicima manje stalo da budu uspješni u školi. Vjerujem da je riječ o različitom gledanju na školovanje kad su u pitanju odrasli i djeca. Ako se na školovanje gleda kao proizvođenje samo odličnih učenika onda vjerojatno ima mnogo "neuspješnih". Zaboravlja se da dijete veliku važnost tijekom školovanja pridaje sadržajima koji postoje izvan učionice (slobodnom vremenu, druženju s prijateljima, zajedničke aktivnosti...). Sretan učenik nije samo onaj koji ima sve petice u imeniku.
Zašto učenici uče zbog ocjena, a ne iz želje za novim saznanjima?
Učenici koji uče zbog ocjena imaju usvojeni model kontrole ponašanje od odraslih prema kojemu je samo vanjska nagrada (kao, primjerice, petica, plaća, dar, auto, kuća...) ona koja donosi zadovoljstvo, pohvalu i priznanje. To bi značilo da kod tih učenika i njihovih odraslih (roditelja, nastavnika) nije razvijena potreba za učenjem i novim saznanjima zbog toga što ono donosi veselje, zbog čega bolje razumijemo zbivanja oko sebe, bolje i uspješnije razgovaramo s drugima, bolje prepoznajemo događaje i sl.

Onaj tko misli da je veća faca što je lošiji, na pogrešan način opravdava svoju neuspješnost, a lošim ponašanjem nadomješta osjećaj manje vrijednosti i podiže svoje samopuzdanje. Ako druga djeca također misle da je on faca to znači da i oni nemaju dovoljno samopouzdanja, a svojom pažnjom i nesvjesnim odobravanjem takva ponašanja daju tom učeniku nagradu koju upravo traži i želi.

Moguće da ni ne znaju da je slabijim potrebna pomoć te ako je to slučaj onda bi bilo poželjno boljim učenicima dati sasvim konkretne savjete i zaduženja prema slabijim učenicima (mogu se smjenjivati): otići s njim posuditi knjigu, posuditi bilježnicu, pomoći završiti zadaću, prepisati, podsjetiti na zadaću... To ovisi o nastavniku i spremnosti roditelja na pružanje pomoći onome koji je treba.

Školovanje djeteta budi kod roditelja i njihove nekadašnje školske probleme, vlastite ambicije i nezadovoljene želje. Ako je to slučaj, roditelji mogu pripisivati djetetu vlastitu nesigurnost i nezadovoljstvo, a školi i nastavnicima osobne teškoće što su ih sami imali u vezi s autoritetom nastavnika. Isto tako roditelji mogu prenositi na učitelja i poteškoće s vlastitim roditeljima u pogledu njihovih prevelikih zahtijeva za školski uspjeh. Neuspjeh djeteta u školi roditelj može doživjeti i kao osobni nedostatak ili manjkavost, odnosno može sebe okrivljavati kao nedovoljno dobrog roditelja. Treba štedjeti savjete nastavnika roditeljima kao može on to samo neće, malo je lijen, ili samo treba raditi s njim - rezultat je obično obeshrabren, uplašen i izmoren učenik koji ne voli školu. Vrlo je važno razmjenjivati informacije o djetetu s nastavnicima, drugim roditeljima i drugom djecom te razmišljati o sebi i svojim željama, strahovima i potrebama.

Upis djece u Malu školu provodi se svake godine u siječnju, a Mala škola započinje s radom u veljači.

U Malu školu upisuju se djeca koja do 1. travnja tekuće godine imaju navršenih šest godina života te koja će u sljedećoj školskoj godini polaziti I. razred.

Na upis je potrebno ponijeti:

    1. Domovnicu (preslika)

    2. Izvod iz matične knjige rođenih ili rodni list (preslika)

    3. OIB

O ostalim potankostima upisa roditelji će biti pravovremeno obaviješteni putem oglasne ploče i web stranice Škole.

Psihofizičko stanje djeteta, odnosno učenika utvrđuje se radi redovitog ili prijevremenog upisa ili odgode upisa u prvi razred osnovne škole, odnosno radi utvrđivanja primjerenog školovanja. Psihofizičko stanje djeteta, odnosno učenika utvrđuje stručno povjerenstvo.