Premda nije prošla na državnu razinu smotre, dokazala je i pokazala svojim odabirom da hamletovski duh leži u svima nama. Naime, Sandra je odabrala ovaj čuveni monolog prvenstveno kao jedan od najzahtjevnijih monologa za glumce uopće, i premda nije predložena za državnu razinu smotre, pokazala se dostojnom tog izazova. Taj ju je monolog, radeći na njemu, doveo do interpretacije ovog lika kao mlade osobe koja se nalazi u svijetu okruženom zlobom, izdajom, u svijetu bez nade. Pred Sandrom je bio i izazov izvedbe tzv. „muškog monologa“. Mislim da nitko u publici gledajući i slušajući našu Sandru, nije razmišljao o danskom kraljeviću, već o mladoj osobi koja se bori sa sobom da preživi u svijetu okrutnosti i licemjerja. Pokazala je da ne postoje „muški“ i „ženski“ monolozi/uloge. Kao što je pokazala da u svakom od nas, u jednom trenutku u životu, postoji jedan Hamlet (a životne poteškoće, bol i razočaranje, nažalost, najviše pogađaju upravo mlade ljude, djecu bez stvorena štita). Bravo Sandra!

Ova nam je godina napokon donijela radost skupnog nastupa i zatvorila, nadamo se, zauvijek ograničenje nastupa skupinama. Bili smo, nažalost, jedina srednjoškolska skupina u Šibensko-kninskoj županiji. Naša Petra, Miroslava, Mia D., Mia J. i Katja, u suradnji sa svojom mentoricom, osmislile su dramsko-scensku igru u dvije slike. Ideja za tekst razvila se iz razgovora s učenicama koje su htjele pokazati neke od najvećih problema među mladima danas. Premda su imale još prijedloga za tekst, vremensko ograničenje nastupa (maksimalno 20 minuta) oblikovalo je konačnu verziju dramskog teksta.

Dramsko-scenska igra (Pre)živjeti u prvom je dijelu problematizirala nasilje u vezama mladih, a druga problem depresije, opasne i podmukle bolesti. Scenografija, kostimografija svedena je na minimum ne želeći odvući pozornost gledatelja od pitanja koja otvara. Također, prizori namjerno nisu prikazivali fizičko nasilje niti teške oblike psihičkog zlostavljanja jer stvarnost (televizije, društvene mreže) oko nas vrišti takvim slikama. Ideja predstave bila je reći mladima (i ne samo njima) da ne moraju trpjeti nijedan oblik zlostavljanja i da pomoć postoji. Zato su, kao dio predstave, dijelili letke s konkretnim savjetima za pomoć, a tijekom cijele predstave plakat Hrabrog telefona i telefonski broj  (116 111) bio je na pozornici.

Isto tako, samo su dva glazbena broja bila izabrana kao ideja i uvod u zbivanja dramske radnje. U prvoj je slici korištena odlična prerada Leta 3 čuvenog hita „Odvest ću te na vjenčanje“ kao uvod u prikaz upoznavanja i ljubavi dvoje mladih. Ta ljubav pretvara se vrlo brzo u izolaciju, kontrolu jednog partnera, u ovom slučaju djevojke, i samo zahvaljujući prijateljicama, djevojka se uspijeva osloboditi okova toksične veze. A u drugoj je to pjesma Everybody Hurts grupe R. E. M., pjesma koja iznosi ideju podrške ljudima da izdrže i ne odustaju od života. Baš u drugoj slici postoje dva kraja, dvije mogućnosti baš kao i u životu, samo u životu nemamo mogućnost ispravka i ponavljanja istih situacija kao u predstavi.

Poruka na kraju predstave bila je upućena gledateljima i gledateljicama: Nemojte okrenuti glavu, dovoljna je samo prijateljska riječ i zagrljaj!

                                               Petra, Mia, Katja, Mia, Miroslava

U svijetu nasilja i zla dobro će pobijediti samo onda ako svatko od nas preuzme odgovornost za svijet u kojem živi i ne okrene glavu.

U iščekivanju sljedeće nastavne godine prilažemo vam prezentaciju s animiranim fotografijama iz predstave te glazbene brojeve kako bi vam pokušali prenijeti barem dio izvedbe ovih sjajnih djevojaka.