preskoči na sadržaj
Natječaj

Poezija - Lucija Perlaš Malenica

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!
Kako je umro pjesnik
Sjena ili Notturno

Lucija Perlaš Malenica 1.c,
mentor: Marina Marinović-Radmilo, prof.


Kako je umro pjesnik

U hladnoj jesenskoj noći, uz slabi plamen svijeće, on je pisao.

Pisao je kao da sama Erato sjedi na njegovom prozoru i sjetno govori o ljubavima koje sreće kroz svoj božanski život. Tužne, kratke, bolne,...

Riječi su navirale u njegov um, a pero je tkalo poeziju...

Suze i znoj kapale su na požutjeli papir dok su mu se prsti žarili. Zadnji stih, tužan i bolan, prekinuo je njegovo mučenje. Utrnuvši plamen svijeće prstima, izašao je u noć velegrada.

S ružom među prstima i požutjelim papirom u džepu, čuvajući ga kao neko neprocjenjivo blago, gazio je mračnim ulicama stežući kaput i misleći o njoj, svojoj jedinoj pravoj Muzi.

Njezina ljubav je bila kao trn na ruži, tjerajući onog tko ju nosi da prokrvari.

Stepenice do nje...

Blatne kamene stube vode do njene trošne kućice, a pred vratima široka lokva. Ugazi u lokvu, čučne i gurne pjesmu pod njena vrata. Ostavi ružu na prozoru, pokuca dvaput i pojuri u mrak.

I lutajući gradom stigne na klupu s koje je vidio velegrad u punom blještavilu... Koliko je velik taj grad, a ljudi u njemu hladni i odsutni... I nitko ne mari za onog drugog već samo ide svojim putem.

U osvit zore, dok se sunce lijeno uzdizalo iznad grada, on se umirio i zaspao...

A, ona? Njegova jedina prava Muza? Potrgala je pjesmu i bacila u kaljužu ni ne pročitavši je.

Lucija Perlaš Malenica, 1.c



Sjena ili Notturno

 

Sjena u kaputu

napušta stari vlak.

Pogledom pretražuje perone –

nitko ga ne čeka.

Hladnoća se uvlači u kaput njegov;

steže ga rukama čvršće.

 

I nastavlja sjena  putem kojim vlada mrak.

I pogledava prema nebu;

tu i tamo bljesne pokoja zvijezda...

Sve je tako, u jedan mah,

veliko i malo na tom platnu

koje tone u san.

 

I hoda sjena,

korak po korak,

ulazi u napušteni grad.

 

Sve je tiho i pusto...

I snažan je mrak.

I slabašna su svjetla.

I čuje se koraka njegovih jeka.

Vidi uvenulo, blijedo cvijeće.

Vidi slomljene grane.

 

O, kako je sam...

I sjena

I ovaj grad...

Lucija Perlaš Malenica, 1.c


Izvor: Srednja škola Lovre Montija, Knin, Marina Marinović Radmilo

Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Berta Dragičević   datum: 19. 3. 2017.

Vijesti

Poezija - Lucija Perlaš Malenica

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!
Kako je umro pjesnik
Sjena ili Notturno

Lucija Perlaš Malenica 1.c,
mentor: Marina Marinović-Radmilo, prof.


Kako je umro pjesnik

U hladnoj jesenskoj noći, uz slabi plamen svijeće, on je pisao.

Pisao je kao da sama Erato sjedi na njegovom prozoru i sjetno govori o ljubavima koje sreće kroz svoj božanski život. Tužne, kratke, bolne,...

Riječi su navirale u njegov um, a pero je tkalo poeziju...

Suze i znoj kapale su na požutjeli papir dok su mu se prsti žarili. Zadnji stih, tužan i bolan, prekinuo je njegovo mučenje. Utrnuvši plamen svijeće prstima, izašao je u noć velegrada.

S ružom među prstima i požutjelim papirom u džepu, čuvajući ga kao neko neprocjenjivo blago, gazio je mračnim ulicama stežući kaput i misleći o njoj, svojoj jedinoj pravoj Muzi.

Njezina ljubav je bila kao trn na ruži, tjerajući onog tko ju nosi da prokrvari.

Stepenice do nje...

Blatne kamene stube vode do njene trošne kućice, a pred vratima široka lokva. Ugazi u lokvu, čučne i gurne pjesmu pod njena vrata. Ostavi ružu na prozoru, pokuca dvaput i pojuri u mrak.

I lutajući gradom stigne na klupu s koje je vidio velegrad u punom blještavilu... Koliko je velik taj grad, a ljudi u njemu hladni i odsutni... I nitko ne mari za onog drugog već samo ide svojim putem.

U osvit zore, dok se sunce lijeno uzdizalo iznad grada, on se umirio i zaspao...

A, ona? Njegova jedina prava Muza? Potrgala je pjesmu i bacila u kaljužu ni ne pročitavši je.

Lucija Perlaš Malenica, 1.c



Sjena ili Notturno

 

Sjena u kaputu

napušta stari vlak.

Pogledom pretražuje perone –

nitko ga ne čeka.

Hladnoća se uvlači u kaput njegov;

steže ga rukama čvršće.

 

I nastavlja sjena  putem kojim vlada mrak.

I pogledava prema nebu;

tu i tamo bljesne pokoja zvijezda...

Sve je tako, u jedan mah,

veliko i malo na tom platnu

koje tone u san.

 

I hoda sjena,

korak po korak,

ulazi u napušteni grad.

 

Sve je tiho i pusto...

I snažan je mrak.

I slabašna su svjetla.

I čuje se koraka njegovih jeka.

Vidi uvenulo, blijedo cvijeće.

Vidi slomljene grane.

 

O, kako je sam...

I sjena

I ovaj grad...

Lucija Perlaš Malenica, 1.c


Izvor: Srednja škola Lovre Montija, Knin, Marina Marinović Radmilo

Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Berta Dragičević   datum: 19. 3. 2017.

Rezultati Županijskog natjecanja iz kemije

      Županijsko natjecanje iz kemije održano je 3.3.2023. godine u OŠ Skradin.​

Na Županijsko natjecanje iz kemije u znanju pozvano je 37 učenika, 28 učenika iz OŠ i 9 učenika iz SŠ.

U prilogu se nalaze rezultati za sve razrede.

Svim učenicima i njihovim mentorima čestitke na ostvarenom rezultatu!

Hvala OŠ Skradin na gostoprimstvu!

 

 

Marijana Zaninović, prof.

Predsjednica Županijskog porvjerenstva za provedbu natjecanja iz kemije

Humanitarna akcija ambasadora EPAS programa

Dragi učenici i učenice, poštovane kolegice i kolege,

vjerujemo da ste primijetili rozi plakat po školi 😊

Plakat su izradile Andrea i Dora učenice 2.a razreda i njime najavljujemo početak humanitarne akcije prikupljanja novčanih sredstava za djecu i mlade s Downovim sindromom - korisnike Centra Juraj Bonači (podružnica Sinj).

Promičući europske vrijednosti sloboda, zajedništvo, jednakost, inkluzivnost, a pod sloganom EU „Ujedinjeni u različitosti“ pozivamo vas da donirate 1€!

Unaprijed hvala,

učenici ambasadori programa EPAS škola i njihovi voditelji!

 

 

https://www.worlddownsyndromeday.org/

vijesti_01

Poezija - Lucija Perlaš Malenica

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!
Kako je umro pjesnik
Sjena ili Notturno

Lucija Perlaš Malenica 1.c,
mentor: Marina Marinović-Radmilo, prof.


Kako je umro pjesnik

U hladnoj jesenskoj noći, uz slabi plamen svijeće, on je pisao.

Pisao je kao da sama Erato sjedi na njegovom prozoru i sjetno govori o ljubavima koje sreće kroz svoj božanski život. Tužne, kratke, bolne,...

Riječi su navirale u njegov um, a pero je tkalo poeziju...

Suze i znoj kapale su na požutjeli papir dok su mu se prsti žarili. Zadnji stih, tužan i bolan, prekinuo je njegovo mučenje. Utrnuvši plamen svijeće prstima, izašao je u noć velegrada.

S ružom među prstima i požutjelim papirom u džepu, čuvajući ga kao neko neprocjenjivo blago, gazio je mračnim ulicama stežući kaput i misleći o njoj, svojoj jedinoj pravoj Muzi.

Njezina ljubav je bila kao trn na ruži, tjerajući onog tko ju nosi da prokrvari.

Stepenice do nje...

Blatne kamene stube vode do njene trošne kućice, a pred vratima široka lokva. Ugazi u lokvu, čučne i gurne pjesmu pod njena vrata. Ostavi ružu na prozoru, pokuca dvaput i pojuri u mrak.

I lutajući gradom stigne na klupu s koje je vidio velegrad u punom blještavilu... Koliko je velik taj grad, a ljudi u njemu hladni i odsutni... I nitko ne mari za onog drugog već samo ide svojim putem.

U osvit zore, dok se sunce lijeno uzdizalo iznad grada, on se umirio i zaspao...

A, ona? Njegova jedina prava Muza? Potrgala je pjesmu i bacila u kaljužu ni ne pročitavši je.

Lucija Perlaš Malenica, 1.c



Sjena ili Notturno

 

Sjena u kaputu

napušta stari vlak.

Pogledom pretražuje perone –

nitko ga ne čeka.

Hladnoća se uvlači u kaput njegov;

steže ga rukama čvršće.

 

I nastavlja sjena  putem kojim vlada mrak.

I pogledava prema nebu;

tu i tamo bljesne pokoja zvijezda...

Sve je tako, u jedan mah,

veliko i malo na tom platnu

koje tone u san.

 

I hoda sjena,

korak po korak,

ulazi u napušteni grad.

 

Sve je tiho i pusto...

I snažan je mrak.

I slabašna su svjetla.

I čuje se koraka njegovih jeka.

Vidi uvenulo, blijedo cvijeće.

Vidi slomljene grane.

 

O, kako je sam...

I sjena

I ovaj grad...

Lucija Perlaš Malenica, 1.c


Izvor: Srednja škola Lovre Montija, Knin, Marina Marinović Radmilo

Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Berta Dragičević   datum: 19. 3. 2017.

 

             

1

 

vijesti_2

Poezija - Lucija Perlaš Malenica

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!
Kako je umro pjesnik
Sjena ili Notturno

Lucija Perlaš Malenica 1.c,
mentor: Marina Marinović-Radmilo, prof.


Kako je umro pjesnik

U hladnoj jesenskoj noći, uz slabi plamen svijeće, on je pisao.

Pisao je kao da sama Erato sjedi na njegovom prozoru i sjetno govori o ljubavima koje sreće kroz svoj božanski život. Tužne, kratke, bolne,...

Riječi su navirale u njegov um, a pero je tkalo poeziju...

Suze i znoj kapale su na požutjeli papir dok su mu se prsti žarili. Zadnji stih, tužan i bolan, prekinuo je njegovo mučenje. Utrnuvši plamen svijeće prstima, izašao je u noć velegrada.

S ružom među prstima i požutjelim papirom u džepu, čuvajući ga kao neko neprocjenjivo blago, gazio je mračnim ulicama stežući kaput i misleći o njoj, svojoj jedinoj pravoj Muzi.

Njezina ljubav je bila kao trn na ruži, tjerajući onog tko ju nosi da prokrvari.

Stepenice do nje...

Blatne kamene stube vode do njene trošne kućice, a pred vratima široka lokva. Ugazi u lokvu, čučne i gurne pjesmu pod njena vrata. Ostavi ružu na prozoru, pokuca dvaput i pojuri u mrak.

I lutajući gradom stigne na klupu s koje je vidio velegrad u punom blještavilu... Koliko je velik taj grad, a ljudi u njemu hladni i odsutni... I nitko ne mari za onog drugog već samo ide svojim putem.

U osvit zore, dok se sunce lijeno uzdizalo iznad grada, on se umirio i zaspao...

A, ona? Njegova jedina prava Muza? Potrgala je pjesmu i bacila u kaljužu ni ne pročitavši je.

Lucija Perlaš Malenica, 1.c



Sjena ili Notturno

 

Sjena u kaputu

napušta stari vlak.

Pogledom pretražuje perone –

nitko ga ne čeka.

Hladnoća se uvlači u kaput njegov;

steže ga rukama čvršće.

 

I nastavlja sjena  putem kojim vlada mrak.

I pogledava prema nebu;

tu i tamo bljesne pokoja zvijezda...

Sve je tako, u jedan mah,

veliko i malo na tom platnu

koje tone u san.

 

I hoda sjena,

korak po korak,

ulazi u napušteni grad.

 

Sve je tiho i pusto...

I snažan je mrak.

I slabašna su svjetla.

I čuje se koraka njegovih jeka.

Vidi uvenulo, blijedo cvijeće.

Vidi slomljene grane.

 

O, kako je sam...

I sjena

I ovaj grad...

Lucija Perlaš Malenica, 1.c


Izvor: Srednja škola Lovre Montija, Knin, Marina Marinović Radmilo

Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Berta Dragičević   datum: 19. 3. 2017.

2

vijesti_3

Poezija - Lucija Perlaš Malenica

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!

Poezija sa Učeničkog kutka > Naših novinara!
Kako je umro pjesnik
Sjena ili Notturno

Lucija Perlaš Malenica 1.c,
mentor: Marina Marinović-Radmilo, prof.


Kako je umro pjesnik

U hladnoj jesenskoj noći, uz slabi plamen svijeće, on je pisao.

Pisao je kao da sama Erato sjedi na njegovom prozoru i sjetno govori o ljubavima koje sreće kroz svoj božanski život. Tužne, kratke, bolne,...

Riječi su navirale u njegov um, a pero je tkalo poeziju...

Suze i znoj kapale su na požutjeli papir dok su mu se prsti žarili. Zadnji stih, tužan i bolan, prekinuo je njegovo mučenje. Utrnuvši plamen svijeće prstima, izašao je u noć velegrada.

S ružom među prstima i požutjelim papirom u džepu, čuvajući ga kao neko neprocjenjivo blago, gazio je mračnim ulicama stežući kaput i misleći o njoj, svojoj jedinoj pravoj Muzi.

Njezina ljubav je bila kao trn na ruži, tjerajući onog tko ju nosi da prokrvari.

Stepenice do nje...

Blatne kamene stube vode do njene trošne kućice, a pred vratima široka lokva. Ugazi u lokvu, čučne i gurne pjesmu pod njena vrata. Ostavi ružu na prozoru, pokuca dvaput i pojuri u mrak.

I lutajući gradom stigne na klupu s koje je vidio velegrad u punom blještavilu... Koliko je velik taj grad, a ljudi u njemu hladni i odsutni... I nitko ne mari za onog drugog već samo ide svojim putem.

U osvit zore, dok se sunce lijeno uzdizalo iznad grada, on se umirio i zaspao...

A, ona? Njegova jedina prava Muza? Potrgala je pjesmu i bacila u kaljužu ni ne pročitavši je.

Lucija Perlaš Malenica, 1.c



Sjena ili Notturno

 

Sjena u kaputu

napušta stari vlak.

Pogledom pretražuje perone –

nitko ga ne čeka.

Hladnoća se uvlači u kaput njegov;

steže ga rukama čvršće.

 

I nastavlja sjena  putem kojim vlada mrak.

I pogledava prema nebu;

tu i tamo bljesne pokoja zvijezda...

Sve je tako, u jedan mah,

veliko i malo na tom platnu

koje tone u san.

 

I hoda sjena,

korak po korak,

ulazi u napušteni grad.

 

Sve je tiho i pusto...

I snažan je mrak.

I slabašna su svjetla.

I čuje se koraka njegovih jeka.

Vidi uvenulo, blijedo cvijeće.

Vidi slomljene grane.

 

O, kako je sam...

I sjena

I ovaj grad...

Lucija Perlaš Malenica, 1.c


Izvor: Srednja škola Lovre Montija, Knin, Marina Marinović Radmilo

Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Berta Dragičević   datum: 19. 3. 2017.

Projekt o darovitosti

Poticanje darovitosti - Lovre Montija


Narodna knjižnica Knin

http://nkknin.hr/


Školski kalendar 23/24


Kad zvoni?
1. sat 8:00 - 8:45
2. sat 8:50 - 9:35
3. sat 9:40 - 10:25
odmor 10:25 - 10:40
4. sat 10:40 - 11:25
5. sat 11:30 - 12:15
6. sat 12:20 - 13:05
7. sat 13:10 - 13:55

Prijavi zlostavljanje

RED BUTTON


Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 3. 2010.

Ukupno: 478062
Danas: 25




preskoči na navigaciju