Prema posljednjem popisu stanovništva, dakle onom iz 2011. u Hrvatskoj ima 3 milijuna i 800 tisuća ljudi starijih od deset godina, od čega ih je 0,8 % nepismeno, odnosno 30 tisuća i 400 ljudi. 

Ako promatramo nepismene prema regionalnoj rasprostranjenosti, najveći je udio nepismenih osoba starih 10 i više godina u Šibensko-kninskoj županiji i iznosi 2,0% ukupnog stanovništva te županije, dok najmanji udio imaju u Primorsko-goranskoj županiji, samo 0,3%.

Da je stanovništvo sve bolje obrazovano pokazuje podatak da je visokoobrazovanih prema zadnjem popisu 16,4 posto što je za 4,4 posto više nego deset godina prije. Najveći udio stanovništva je završilo srednju školu, više od 52 posto, a tridesetak posto ima samo osnovno školsko obrazovanje.

https://www.srednja.hr/novosti/dzs-raste-broj-visokoobrazovanih-najvise-nepismenih-u-sibensko-kninskoj-zupaniji/

https://www.srednja.hr/novosti/u-hrvatskoj-nepismeno-30-tisuca-i-400-ljudi-a-u-svijetu-svaki-sesti-covjek/

MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI – 8. rujna

KOLIKO PISMENI MORAMO BITI U 21. stoljeću?

       Što u današnje vrijeme znači biti pismen?                                

Je li dovoljno naučiti čitati, pisati, računati?

Ne, nije dovoljno - to je samo osnovna pismenost.

Biti pismen u današnjem suvremenom društvu znači biti naoružan s cijelim sklopom pismenosti.

U svom dokumentu posvećenom pismenostima 21. stoljeća UNESCO, naglašavajući njihovu nužnost za pojedinca i društvo u digitalnom okruženju, naziva ih pismenostima opstanka, preživljavanja (survival literacies) sugerirajući time da je razvoj društva i pojedinca nemoguć bez posjedovanja vještina bitnih šest vrsta pismenosti ( Horton, 2007.)

ŠEST OSNOVNIH VRSTA PISMENOSTI    (pismenosti opstanka) su:

1. Osnovna pismenost    
 

2. Računalna pismenost

    - Osnovna i računalna pismenost jasna je sama po sebi, a što je s ostalim pismenostima?
      

3. Medijska pismenost

- Medijska pismenost obuhvaća pristup medijima, njihovo razumijevanje i kritički pristup sadržajima

4. Obrazovanje na daljinu i e-učenje

- Obrazovanje na daljinu i e-učenje obuhvaća niz vještina potrebnih za učenje u on-line okruženju. Odnosi se na sposobnost korištenja elektroničkih sustava za učenje na daljinu.

5. Kulturalna pismenost

- Kulturalna pismenost prema tumačenju UNESCA podrazumijeva znanje kako zemlje, religije, etničke grupe, tradicionalna vjerovanja, simboli, običaji i oralna tradicija utječu na stvaranje, spremanje, zaštitu, arhiviranje, postupanje s informacijama te širenje informacija i znanja korištenjem tehnologija.

6. Informacijska pismenost

- Informacijska pismenost je najsloženija od navedenih pismenosti jer sadrži elemente svih prethodnih. Informacijska pismenost se poučava u školi i knjižnici, a postoji nekoliko standarda koji daju okvir za poučavanje.

11 faza informacijske pismenosti prema UNESCO-u :

• svijest o informacijskoj potrebi
• sposobnost definiranja informacijske potrebe koja nastane kada treba riješiti problem ili donijeti odluku
• sposobnost otkrivanja postoji li potrebna informacija ili ne
• sposobnost pronalaženja potrebne informacije ako ona postoji
• sposobnost kreiranja potrebne informacije koja je nedostupna (stvaranje novoga znanja)
• razumijevanje pronađene informacije ili znanje o tome gdje potražiti pomoć
• sposobnost organiziranja, analize, interpretacije i evaluacije informacije te vrednovanje izvora
• sposobnost prijenosa i prezentacije informacije drugima pomoću primjerenih medija
• znanje kako iskoristiti informaciju za rješavanje problema ili donošenje odluke
• znanje o tome kako zaštititi, spremiti, zapisati i arhivirati informaciju za ponovno korištenje
• znanje o tome kako postupiti s informacijom kad više nije potrebna ili kako zaštititi informaciju od zlouporabe 

Zaista…biti pismen nije nimalo lako…

* Ovi podatci preuzeti su iz časopisa Zrno (br. 97-98, rujan-prosinac 2011.) koji je u cijelosti posvećen pismenosti

http://www.os-novska.hr/index.php/vijesti/item/1330-medjunarodni-dan-pismenosti

Prema posljednjem popisu stanovništva, dakle onom iz 2011. u Hrvatskoj ima 3 milijuna i 800 tisuća ljudi starijih od deset godina, od čega ih je 0,8 % nepismeno, odnosno 30 tisuća i 400 ljudi. 

Ako promatramo nepismene prema regionalnoj rasprostranjenosti, najveći je udio nepismenih osoba starih 10 i više godina u Šibensko-kninskoj županiji i iznosi 2,0% ukupnog stanovništva te županije, dok najmanji udio imaju u Primorsko-goranskoj županiji, samo 0,3%.

Da je stanovništvo sve bolje obrazovano pokazuje podatak da je visokoobrazovanih prema zadnjem popisu 16,4 posto što je za 4,4 posto više nego deset godina prije. Najveći udio stanovništva je završilo srednju školu, više od 52 posto, a tridesetak posto ima samo osnovno školsko obrazovanje.

https://www.srednja.hr/novosti/dzs-raste-broj-visokoobrazovanih-najvise-nepismenih-u-sibensko-kninskoj-zupaniji/

https://www.srednja.hr/novosti/u-hrvatskoj-nepismeno-30-tisuca-i-400-ljudi-a-u-svijetu-svaki-sesti-covjek/

MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI – 8. rujna

KOLIKO PISMENI MORAMO BITI U 21. stoljeću?

       Što u današnje vrijeme znači biti pismen?                                

Je li dovoljno naučiti čitati, pisati, računati?

Ne, nije dovoljno - to je samo osnovna pismenost.

Biti pismen u današnjem suvremenom društvu znači biti naoružan s cijelim sklopom pismenosti.

U svom dokumentu posvećenom pismenostima 21. stoljeća UNESCO, naglašavajući njihovu nužnost za pojedinca i društvo u digitalnom okruženju, naziva ih pismenostima opstanka, preživljavanja (survival literacies) sugerirajući time da je razvoj društva i pojedinca nemoguć bez posjedovanja vještina bitnih šest vrsta pismenosti ( Horton, 2007.)

ŠEST OSNOVNIH VRSTA PISMENOSTI    (pismenosti opstanka) su:

1. Osnovna pismenost    
 

2. Računalna pismenost

    - Osnovna i računalna pismenost jasna je sama po sebi, a što je s ostalim pismenostima?
      

3. Medijska pismenost

- Medijska pismenost obuhvaća pristup medijima, njihovo razumijevanje i kritički pristup sadržajima

4. Obrazovanje na daljinu i e-učenje

- Obrazovanje na daljinu i e-učenje obuhvaća niz vještina potrebnih za učenje u on-line okruženju. Odnosi se na sposobnost korištenja elektroničkih sustava za učenje na daljinu.

5. Kulturalna pismenost

- Kulturalna pismenost prema tumačenju UNESCA podrazumijeva znanje kako zemlje, religije, etničke grupe, tradicionalna vjerovanja, simboli, običaji i oralna tradicija utječu na stvaranje, spremanje, zaštitu, arhiviranje, postupanje s informacijama te širenje informacija i znanja korištenjem tehnologija.

6. Informacijska pismenost

- Informacijska pismenost je najsloženija od navedenih pismenosti jer sadrži elemente svih prethodnih. Informacijska pismenost se poučava u školi i knjižnici, a postoji nekoliko standarda koji daju okvir za poučavanje.

11 faza informacijske pismenosti prema UNESCO-u :

• svijest o informacijskoj potrebi
• sposobnost definiranja informacijske potrebe koja nastane kada treba riješiti problem ili donijeti odluku
• sposobnost otkrivanja postoji li potrebna informacija ili ne
• sposobnost pronalaženja potrebne informacije ako ona postoji
• sposobnost kreiranja potrebne informacije koja je nedostupna (stvaranje novoga znanja)
• razumijevanje pronađene informacije ili znanje o tome gdje potražiti pomoć
• sposobnost organiziranja, analize, interpretacije i evaluacije informacije te vrednovanje izvora
• sposobnost prijenosa i prezentacije informacije drugima pomoću primjerenih medija
• znanje kako iskoristiti informaciju za rješavanje problema ili donošenje odluke
• znanje o tome kako zaštititi, spremiti, zapisati i arhivirati informaciju za ponovno korištenje
• znanje o tome kako postupiti s informacijom kad više nije potrebna ili kako zaštititi informaciju od zlouporabe 

Zaista…biti pismen nije nimalo lako…

* Ovi podatci preuzeti su iz časopisa Zrno (br. 97-98, rujan-prosinac 2011.) koji je u cijelosti posvećen pismenosti

http://www.os-novska.hr/index.php/vijesti/item/1330-medjunarodni-dan-pismenosti

Prema posljednjem popisu stanovništva, dakle onom iz 2011. u Hrvatskoj ima 3 milijuna i 800 tisuća ljudi starijih od deset godina, od čega ih je 0,8 % nepismeno, odnosno 30 tisuća i 400 ljudi. 

Ako promatramo nepismene prema regionalnoj rasprostranjenosti, najveći je udio nepismenih osoba starih 10 i više godina u Šibensko-kninskoj županiji i iznosi 2,0% ukupnog stanovništva te županije, dok najmanji udio imaju u Primorsko-goranskoj županiji, samo 0,3%.

Da je stanovništvo sve bolje obrazovano pokazuje podatak da je visokoobrazovanih prema zadnjem popisu 16,4 posto što je za 4,4 posto više nego deset godina prije. Najveći udio stanovništva je završilo srednju školu, više od 52 posto, a tridesetak posto ima samo osnovno školsko obrazovanje.

https://www.srednja.hr/novosti/dzs-raste-broj-visokoobrazovanih-najvise-nepismenih-u-sibensko-kninskoj-zupaniji/

https://www.srednja.hr/novosti/u-hrvatskoj-nepismeno-30-tisuca-i-400-ljudi-a-u-svijetu-svaki-sesti-covjek/

MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI – 8. rujna

KOLIKO PISMENI MORAMO BITI U 21. stoljeću?

       Što u današnje vrijeme znači biti pismen?                                

Je li dovoljno naučiti čitati, pisati, računati?

Ne, nije dovoljno - to je samo osnovna pismenost.

Biti pismen u današnjem suvremenom društvu znači biti naoružan s cijelim sklopom pismenosti.

U svom dokumentu posvećenom pismenostima 21. stoljeća UNESCO, naglašavajući njihovu nužnost za pojedinca i društvo u digitalnom okruženju, naziva ih pismenostima opstanka, preživljavanja (survival literacies) sugerirajući time da je razvoj društva i pojedinca nemoguć bez posjedovanja vještina bitnih šest vrsta pismenosti ( Horton, 2007.)

ŠEST OSNOVNIH VRSTA PISMENOSTI    (pismenosti opstanka) su:

1. Osnovna pismenost    
 

2. Računalna pismenost

    - Osnovna i računalna pismenost jasna je sama po sebi, a što je s ostalim pismenostima?
      

3. Medijska pismenost

- Medijska pismenost obuhvaća pristup medijima, njihovo razumijevanje i kritički pristup sadržajima

4. Obrazovanje na daljinu i e-učenje

- Obrazovanje na daljinu i e-učenje obuhvaća niz vještina potrebnih za učenje u on-line okruženju. Odnosi se na sposobnost korištenja elektroničkih sustava za učenje na daljinu.

5. Kulturalna pismenost

- Kulturalna pismenost prema tumačenju UNESCA podrazumijeva znanje kako zemlje, religije, etničke grupe, tradicionalna vjerovanja, simboli, običaji i oralna tradicija utječu na stvaranje, spremanje, zaštitu, arhiviranje, postupanje s informacijama te širenje informacija i znanja korištenjem tehnologija.

6. Informacijska pismenost

- Informacijska pismenost je najsloženija od navedenih pismenosti jer sadrži elemente svih prethodnih. Informacijska pismenost se poučava u školi i knjižnici, a postoji nekoliko standarda koji daju okvir za poučavanje.

11 faza informacijske pismenosti prema UNESCO-u :

• svijest o informacijskoj potrebi
• sposobnost definiranja informacijske potrebe koja nastane kada treba riješiti problem ili donijeti odluku
• sposobnost otkrivanja postoji li potrebna informacija ili ne
• sposobnost pronalaženja potrebne informacije ako ona postoji
• sposobnost kreiranja potrebne informacije koja je nedostupna (stvaranje novoga znanja)
• razumijevanje pronađene informacije ili znanje o tome gdje potražiti pomoć
• sposobnost organiziranja, analize, interpretacije i evaluacije informacije te vrednovanje izvora
• sposobnost prijenosa i prezentacije informacije drugima pomoću primjerenih medija
• znanje kako iskoristiti informaciju za rješavanje problema ili donošenje odluke
• znanje o tome kako zaštititi, spremiti, zapisati i arhivirati informaciju za ponovno korištenje
• znanje o tome kako postupiti s informacijom kad više nije potrebna ili kako zaštititi informaciju od zlouporabe 

Zaista…biti pismen nije nimalo lako…

* Ovi podatci preuzeti su iz časopisa Zrno (br. 97-98, rujan-prosinac 2011.) koji je u cijelosti posvećen pismenosti

http://www.os-novska.hr/index.php/vijesti/item/1330-medjunarodni-dan-pismenosti

Prema posljednjem popisu stanovništva, dakle onom iz 2011. u Hrvatskoj ima 3 milijuna i 800 tisuća ljudi starijih od deset godina, od čega ih je 0,8 % nepismeno, odnosno 30 tisuća i 400 ljudi. 

Ako promatramo nepismene prema regionalnoj rasprostranjenosti, najveći je udio nepismenih osoba starih 10 i više godina u Šibensko-kninskoj županiji i iznosi 2,0% ukupnog stanovništva te županije, dok najmanji udio imaju u Primorsko-goranskoj županiji, samo 0,3%.

Da je stanovništvo sve bolje obrazovano pokazuje podatak da je visokoobrazovanih prema zadnjem popisu 16,4 posto što je za 4,4 posto više nego deset godina prije. Najveći udio stanovništva je završilo srednju školu, više od 52 posto, a tridesetak posto ima samo osnovno školsko obrazovanje.

https://www.srednja.hr/novosti/dzs-raste-broj-visokoobrazovanih-najvise-nepismenih-u-sibensko-kninskoj-zupaniji/

https://www.srednja.hr/novosti/u-hrvatskoj-nepismeno-30-tisuca-i-400-ljudi-a-u-svijetu-svaki-sesti-covjek/

MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI – 8. rujna

KOLIKO PISMENI MORAMO BITI U 21. stoljeću?

       Što u današnje vrijeme znači biti pismen?                                

Je li dovoljno naučiti čitati, pisati, računati?

Ne, nije dovoljno - to je samo osnovna pismenost.

Biti pismen u današnjem suvremenom društvu znači biti naoružan s cijelim sklopom pismenosti.

U svom dokumentu posvećenom pismenostima 21. stoljeća UNESCO, naglašavajući njihovu nužnost za pojedinca i društvo u digitalnom okruženju, naziva ih pismenostima opstanka, preživljavanja (survival literacies) sugerirajući time da je razvoj društva i pojedinca nemoguć bez posjedovanja vještina bitnih šest vrsta pismenosti ( Horton, 2007.)

ŠEST OSNOVNIH VRSTA PISMENOSTI    (pismenosti opstanka) su:

1. Osnovna pismenost    
 

2. Računalna pismenost

    - Osnovna i računalna pismenost jasna je sama po sebi, a što je s ostalim pismenostima?
      

3. Medijska pismenost

- Medijska pismenost obuhvaća pristup medijima, njihovo razumijevanje i kritički pristup sadržajima

4. Obrazovanje na daljinu i e-učenje

- Obrazovanje na daljinu i e-učenje obuhvaća niz vještina potrebnih za učenje u on-line okruženju. Odnosi se na sposobnost korištenja elektroničkih sustava za učenje na daljinu.

5. Kulturalna pismenost

- Kulturalna pismenost prema tumačenju UNESCA podrazumijeva znanje kako zemlje, religije, etničke grupe, tradicionalna vjerovanja, simboli, običaji i oralna tradicija utječu na stvaranje, spremanje, zaštitu, arhiviranje, postupanje s informacijama te širenje informacija i znanja korištenjem tehnologija.

6. Informacijska pismenost

- Informacijska pismenost je najsloženija od navedenih pismenosti jer sadrži elemente svih prethodnih. Informacijska pismenost se poučava u školi i knjižnici, a postoji nekoliko standarda koji daju okvir za poučavanje.

11 faza informacijske pismenosti prema UNESCO-u :

• svijest o informacijskoj potrebi
• sposobnost definiranja informacijske potrebe koja nastane kada treba riješiti problem ili donijeti odluku
• sposobnost otkrivanja postoji li potrebna informacija ili ne
• sposobnost pronalaženja potrebne informacije ako ona postoji
• sposobnost kreiranja potrebne informacije koja je nedostupna (stvaranje novoga znanja)
• razumijevanje pronađene informacije ili znanje o tome gdje potražiti pomoć
• sposobnost organiziranja, analize, interpretacije i evaluacije informacije te vrednovanje izvora
• sposobnost prijenosa i prezentacije informacije drugima pomoću primjerenih medija
• znanje kako iskoristiti informaciju za rješavanje problema ili donošenje odluke
• znanje o tome kako zaštititi, spremiti, zapisati i arhivirati informaciju za ponovno korištenje
• znanje o tome kako postupiti s informacijom kad više nije potrebna ili kako zaštititi informaciju od zlouporabe 

Zaista…biti pismen nije nimalo lako…

* Ovi podatci preuzeti su iz časopisa Zrno (br. 97-98, rujan-prosinac 2011.) koji je u cijelosti posvećen pismenosti

http://www.os-novska.hr/index.php/vijesti/item/1330-medjunarodni-dan-pismenosti

Prema posljednjem popisu stanovništva, dakle onom iz 2011. u Hrvatskoj ima 3 milijuna i 800 tisuća ljudi starijih od deset godina, od čega ih je 0,8 % nepismeno, odnosno 30 tisuća i 400 ljudi. 

Ako promatramo nepismene prema regionalnoj rasprostranjenosti, najveći je udio nepismenih osoba starih 10 i više godina u Šibensko-kninskoj županiji i iznosi 2,0% ukupnog stanovništva te županije, dok najmanji udio imaju u Primorsko-goranskoj županiji, samo 0,3%.

Da je stanovništvo sve bolje obrazovano pokazuje podatak da je visokoobrazovanih prema zadnjem popisu 16,4 posto što je za 4,4 posto više nego deset godina prije. Najveći udio stanovništva je završilo srednju školu, više od 52 posto, a tridesetak posto ima samo osnovno školsko obrazovanje.

https://www.srednja.hr/novosti/dzs-raste-broj-visokoobrazovanih-najvise-nepismenih-u-sibensko-kninskoj-zupaniji/

https://www.srednja.hr/novosti/u-hrvatskoj-nepismeno-30-tisuca-i-400-ljudi-a-u-svijetu-svaki-sesti-covjek/

MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI – 8. rujna

KOLIKO PISMENI MORAMO BITI U 21. stoljeću?

       Što u današnje vrijeme znači biti pismen?                                

Je li dovoljno naučiti čitati, pisati, računati?

Ne, nije dovoljno - to je samo osnovna pismenost.

Biti pismen u današnjem suvremenom društvu znači biti naoružan s cijelim sklopom pismenosti.

U svom dokumentu posvećenom pismenostima 21. stoljeća UNESCO, naglašavajući njihovu nužnost za pojedinca i društvo u digitalnom okruženju, naziva ih pismenostima opstanka, preživljavanja (survival literacies) sugerirajući time da je razvoj društva i pojedinca nemoguć bez posjedovanja vještina bitnih šest vrsta pismenosti ( Horton, 2007.)

ŠEST OSNOVNIH VRSTA PISMENOSTI    (pismenosti opstanka) su:

1. Osnovna pismenost    
 

2. Računalna pismenost

    - Osnovna i računalna pismenost jasna je sama po sebi, a što je s ostalim pismenostima?
      

3. Medijska pismenost

- Medijska pismenost obuhvaća pristup medijima, njihovo razumijevanje i kritički pristup sadržajima

4. Obrazovanje na daljinu i e-učenje

- Obrazovanje na daljinu i e-učenje obuhvaća niz vještina potrebnih za učenje u on-line okruženju. Odnosi se na sposobnost korištenja elektroničkih sustava za učenje na daljinu.

5. Kulturalna pismenost

- Kulturalna pismenost prema tumačenju UNESCA podrazumijeva znanje kako zemlje, religije, etničke grupe, tradicionalna vjerovanja, simboli, običaji i oralna tradicija utječu na stvaranje, spremanje, zaštitu, arhiviranje, postupanje s informacijama te širenje informacija i znanja korištenjem tehnologija.

6. Informacijska pismenost

- Informacijska pismenost je najsloženija od navedenih pismenosti jer sadrži elemente svih prethodnih. Informacijska pismenost se poučava u školi i knjižnici, a postoji nekoliko standarda koji daju okvir za poučavanje.

11 faza informacijske pismenosti prema UNESCO-u :

• svijest o informacijskoj potrebi
• sposobnost definiranja informacijske potrebe koja nastane kada treba riješiti problem ili donijeti odluku
• sposobnost otkrivanja postoji li potrebna informacija ili ne
• sposobnost pronalaženja potrebne informacije ako ona postoji
• sposobnost kreiranja potrebne informacije koja je nedostupna (stvaranje novoga znanja)
• razumijevanje pronađene informacije ili znanje o tome gdje potražiti pomoć
• sposobnost organiziranja, analize, interpretacije i evaluacije informacije te vrednovanje izvora
• sposobnost prijenosa i prezentacije informacije drugima pomoću primjerenih medija
• znanje kako iskoristiti informaciju za rješavanje problema ili donošenje odluke
• znanje o tome kako zaštititi, spremiti, zapisati i arhivirati informaciju za ponovno korištenje
• znanje o tome kako postupiti s informacijom kad više nije potrebna ili kako zaštititi informaciju od zlouporabe 

Zaista…biti pismen nije nimalo lako…

* Ovi podatci preuzeti su iz časopisa Zrno (br. 97-98, rujan-prosinac 2011.) koji je u cijelosti posvećen pismenosti

http://www.os-novska.hr/index.php/vijesti/item/1330-medjunarodni-dan-pismenosti