Nakon pregleda dokumentacije i obilazaka satova nastavnika, inspekcija je zaključila da se odgojno-obrazovni proces odvija u okviru standarda. Gimnazija se borila s nizom objektivnih problema koje nije mogla sama riješiti. Prvi je problem školski prostor te rad u dvjema pa i trima smjenama. Razlog je tome što se u istu zgradu tada uselila i Srednja ekonomska škola (osnovana 1960. godine). Novosagrađena je zgrada imala svega osam učionica ( i dvije adaptirane). Gimnaziji je pripao prostor na katu, a Ekonomskoj školi prizemlje, dok je gimnastička dvorana bila u zajedničkom korištenju (na smjene). S praktično četiri učionice trebalo je organizirati nastavu za dvanaest odjeljenja. Prostorija namijenjena za zbornicu, soba direktora i nefunkcionalan kemijski kabinet pretvoreni su u učionice. Ormari s učilima i opremom bili su raspoređeni po hodnicima. U školi nije bilo dovoljno pomagala jer nije bilo prostora gdje bi bili pohranjeni, a ni kabineta u kojima bi se upotrebljavali. Iz istog razloga nisu se mogle održavati slobodne aktivnosti. Sav inventar Gimnazije ostao je u staroj zgradi za potrebe osnovne škole, a u novoj zgradi koristio se inventar Ekonomske škole. Gimnazija je imala i financijskih problema jer na svom žiro-računu nije imala nikakvih novčanih sredstava. Sve troškove plaćala je Ekonomska škola koja je novac dobivala na svoj račun. U Izvještaju stoji: Situacija je bila i pomalo komična. Ekonomska škola s duplo manje učenika koristi isti prostor kao i Gimnazija i još u tome drži njena sredstva i udjeljuje joj kao podstanaru svoj mjesečni milodar.

(Poglavlje: Prvih sedam desetljeća ogulinske Gimnazije, napisao: Dražen Rebernišak, prof.)