Tijekom druge gimnazijske godine putovao sam do Ogulina iz jednog krasnog mjesta, Vrbovskog, gdje je živio moj ujak, a u Vrbovskome je radio i dočekao mirovinu moj brat Mile, kao direktor Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića. U trećem i četvrtom razredu ponovno sam do Gimnazije putovao iz Plaškog, ovaj put iz kuće u kojoj je živjela moja druga tetka Sata. Sve sam razrede završio s odličnim uspjehom, u velikoj mjeri zahvaljujući svome razredniku, profesoru matematike Simi Šumonji. Mnogi moji profesori bili su osebujni ljudi, kao na primjer profesor Dragić koji je predavao Filozofiju, Logiku i Psihologiju. Izuzetan je bio i profesor Barčić koji je predavao Latinski jezik i Glazbeni odgoj. Povijest mi je predavao Makso Vukušić i kada bi me vidio, samo je rekao: Op, Punski ratovi, da čujem. Izvanredna je bila i profesorica Hrvatskoga jezika Ana Horački koja je obožavala Miroslava Krležu i žao mi je što se poslije školovanja nisam s njom dalje susretao. Odličan je bio profesor geografije Perić, zatim profesor Vorkapić, profesorica Biologije Maltar, profesor Turkalj, profesorica Milena Vorkapić, profesor Nikola Cindrić.

(Poglavlje: Koraci na putu)