Krenuli smo oko 14:30 ispred škole. U autobusu smo se odlično proveli: pričali, šalili se, slušali glazbu, smijali se… Vrijeme je brzo proletjelo te smo ubrzo ugledali velike zgrade i kako se sve više približavamo cilju. Vozač nas je iskrcao te smo mislili da je to to. No, nismo znali da moramo još pješačiti. Nekima je to vrlo teško palo, ali preživjeli smo. U galeriju Klovićevi dvori ulazili smo u grupama; prvo je išao drugi razred, a zatim prvi. Izložba „Volim matematiku“ bila je zanimljivija nego što smo očekivali. Upoznali smo se sa raznim teorijama o geometrijskim tijelima kroz pripadajuće pokuse koje nam je pokazivao vodič i pomogao nam da sve lakše razumijemo. Najviše nam se svidio ormar ispunjen ogledalima koja omogućuju pogled u beskonačnost, ma što to značilo.. Izložba je trajala otprilike 30 min, možda i manje, ali u svakom slučaju bila je to kratka prezentacija.

Nakon toga u Ilici smo imali 90 minuta slobodnog vremena te smo se nakon toga trebali naći na Trgu bana Jelačića. Svatko je slobodno vrijeme proveo na svoj način: jedni su išli u McDonalds, drugi u kupovinu odjeće, a treći su se odmarali u nekom od brojnih kafića. Prema putu do kazališta prošli smo kroz dio Gornjeg grada te se "susreli" s Matošem koji je svima poznat. Sada smo već čekali na red za ulazak na predstavu „Skup“. Sva kazališna mjesta bila su popunjena jer su nam se pridružili i učenici drugih srednjih škola koji su isto putovali u Zagreb.  Predstava se svima svidjela, što su potvrdili učenici te sami profesori. Poznati  glumci odigrali su sjajno svoje uloge, poput Vande Winter, Damira Lončara, Gorana Malusa, Slavena Španovića i dr.

U povratku kući, iako umorni, još smo se više zabavljali i pjevali. U Ogulin smo se vratili u kasnim večernjim satima.

Lara Belančić, I.a