Zajedno s „veteranima“ oslikavanja platna, naša je likovna skupina imala priliku slikati odabrane teme, kako je tko htio – bila to kula pred nama, tobogan u Parku izviđača, pokoje staro stablo ili Klek u vedroj zvjezdanoj noći. Druženje je počelo kratkim svečanim otvorenjem u 11 sati, nakon čega su umjetnici, „razbacani“ kojegdje, prionuli poslu. Bilo je pravo zadovoljstvo slušati zvukove risanja kistom, međusobne pošalice između slikara i općenito uživati u stvaralačkoj atmosferi. Oko 15 sati zajedno smo otišli na ručak u Hotel Frankopan, prilikom kojega je bilo spomena o zabavi predviđenoj u večernjim satima. Nakon kratkog predaha svi smo ponovno uzeli kistove u ruke. Kako je vrijeme odmicalo, bili smo sve opušteniji (rekla bih da je sitost imala neke veze s tim) pa su stariji umjetnici prilazili nama učenicima i „šakom i kapom“ dijelili savjete, a svaki nam je savjet bio dobrodošao. Večernje je druženje započelo u 21 sat u atriju Hotela Frankopan. U ugodnome društvu, promatrajući rezultate cjelodnevnoga rada, dodijeljene su nam i zahvalnice za sudjelovanje. Ovim se putem i sami zahvaljujemo što smo bili dio ovakve ekipe jer zbilja je bio gušt provesti subotu zamrljanih ruku.

Unatoč tome što smo bili skeptični u vezi svojih radova, oni veći meštri uspješno su nas razuvjerili i usadili nam u glave činjenicu da je umjetnost u prvome redu zabava i uživanje. Oni koji se bave umjetnošću trebali bi u njoj uživati, a ako ne uživaju, onda to ne rade kako treba!

Dora Herceg