„Ova predstava je mala, ljupka prolaznica kroz vaše živote, izazovno odjevena da se okrenete za njom, ljubopitljiva i šarena pogleda, kako biste sat i nešto očijukali s općom dušom. Ona nema potrebe za ljubakanjem, s jeftinim i jednotrenutnim ispreplitanjem prstiju, nema poriva da vas „uštine za obraščić“ i probudi vam lažnu nadu u ljubav na prvi pogled, ona je kompozicija svih nas skupa, zagrljenih u Kazalištu slijepih i slabovidnih „Novi život“, nas kojima je žao svih koji nas sažalijevaju, nas koji dobro vidimo kako nas ne – gledaju i prave od nas kasicu za milodare, a mjesta u dvorani ostavljaju praznima, jer nismo dostojni biti kazalištem.“ Ovim riječima, 27.veljače 2015. najavio je Vojin Perić premijeru predstave Jučer sam se sjetio plave u Kazalištu slijepih i slabovidnih „Novi život“ u Zagrebu.