Naravno na aerodrom dolazim zadnja, no kada se nalazim sa curama sve postaje lakše. Moj prvi let avionom no nisam očekivala da će to tako brzo proći bez problema, bez lošeg osjećaja. Presjedale smo u Frankfurtu u još veći avion. Napokon dolazimo u Hannover, gdje nas čekaju odgajatelji s ostalim učenicima. Odlazimo autobusom za Duderstadt. Sobu sam djelila s dvije djevojke, jedna iz Rusije druga sa Tajlanda. Prvih tjedan dana je bilo pomalo i neugodno jer smo slabo komunicirali.

Bilo je mladih iz Češke, Rusije, Tajlanda, Mozambika, Turske, Brazila, Tunisa, Pakistana, Paragvaja i naravno mi iz Hrvatske. Prvi tjedan su nas podjelili u razrede pa smo odmah drugi dan pisali ispit. Svrstana sam u razred Bettine Rausche sa još dvije djevojke iz Zagreba. Tjekom nastave profesorica nas je pripremala za polaganje certifikata. Čitanje, gledanje filmova i puno glume, naravno sve na njemačkome jeziku. Slobodno vrijeme najviše sam provodila sa društvom. Izležavanje poslije nastave u sobama ili šetnjom do centra grada. Subote su bile za izlete, a nedjelje smo mogli provesti po volji. Posjetili smo Weimar i Göttingen. Zadnji tjedan smo polagali ispite za certifikate. Položila sam B2 razinu. Zadnja dva dana su bila najteža zbog rastanka, svi smo se jako sprijateljili i teško sam mogla prihvatiti činjenicu da vjerojatno nikoga od njih više neću vidjeti. Plač je bio neizbježan. Naravno, ostali smo u kontaktu. Unatoč svemu ipak je kod kuće najljepše. 

Martina Paušić