Svi doživljaji i uzbuđenja započela su ulaskom i vožnjom avionom. Prtljagu smo pokupili na istanbulškom aerodromu i sa grupom iz Kosova uputili se u Vefu Lisesi, a dečki su se smjestili u Capi. Smještaj, hrana, ali i okrug u kojem smo odsjeli su nas poprilično razočarali te su prevladale negativne misli, ali prvo jutarnje zagrijavanje pjesmom kampa ''Bleibt alles neu'' i ples rastjerali su naše negativne misli i od tada je krenulo sve na bolje. (sl. 1.7., 2.8.,)

Prvo smo igrali mnoge igre upoznavanja kako bismo bolje uvidjeli naše interese, a i lakše popamtili imena. Na taj način smo se polako upoznali sa ostalim učenicima iz Njemačke, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Moldavije, Kosova, Grčke, Cipra, Bugarske, itd. Ali ne samo sa učenicima, nego i njihovim profesorima te ''timerima'' koji su nas podržavali i upućivali nas pri odrađivanju radionica. (sl. 2.25) 

Drugi dan bili smo podijeljeni u radionice za kostime, glumu, ples, glazbu, video, radio, eksperimentalni video i štulare. Svaka radionica pripremila je točku za završnu izvedbu koja se održala zadnje večeri kampa. Izvedbi su prisustovali brojni uzvanici. Ishodom izvedbe bili su svi oduševljeni, a za nagradu smo dobili proslavu na kojoj smo se svi ludo zabavili.

Prvi javni nastup odvio nam se osmog dana na Eminönü  i bio je namijenjen da najavi završnu izvedbu. Ljudi su bili prvo zbunjeni našom akcijom, ali kasnije su se uvidjeli zadivljeni pogledi izvedbom, a najmlađi su svojim velikim okicama znatiželjno promatrali što točno mi to izvodimo.

Imali smo dosta slobodnog vremena i to vrijeme smo uvijek provodili u dobroj atmosferi. Gitara je u svako doba dana bila s nama. Uvijek se sviralo, pjevalo i prepričavalo razne događaje.

Devetog dana navečer predstavili smo Hrvatsku pred ostalim sudionicima kampa. Pokazali smo im najznačajnije gradove, hrvatski dres, kravatu, sinjsku alku te tradicionalno slavnonsko kolo pri čemu su nam se u tom plesu svi pridružili i pokušali s nama pohvatati korake.

Prve suze u očima pojavile su se na zadnji dan kada smo morali prekinuti naše druženje i nakon kratkih, ali nezaboravnih 12 dana uputiti se natrag kući. Ovaj kamp poboljšao je naše govorne vještine njemačkog jezika te nam dao priliku da stvorimo nova prijateljstva i upoznamo kulture drugačije od naše.

Više slika u galeriji...

Petar Popović i Adrijana Puškarić, 3.b