Drugi dan krenuo je po njemačkim pravilima: rano ustajanje, doručak, nastava, ručak, odmor te popodnevne aktivnosti. Bilo je puno sadržaja. Išli smo na bazen (koji je meni osobno bio najdraži), igrali nogomet, razgledavali grad, bili u Dr. Oetkerovoj tvornici i sl. Od gradova smo posjetili Köln i Münster (čija me starina i ljepota zgrada oduševila). Sam Bielefeld je fascinanatan: na 300 000 stanovnika skoro jednako toliko skupih auta. ''Šef'' internata bio je jaran Irman iz Jajca koji inače živi u Berlinu. I svi ostali djelatnici koji su bili s nama, bili su super.

Ta 3 tjedna zbilja su mi brzo prošla i uživao sam šećući po njemačkim gradovima i nadam se da ću uskoro opet biti u Njemačkoj.

Luka Brčić

Dana 2. kolovoza kreće moje putovanje u Njemačku. Na Zagrebačkom aerodromu se susrećem s Lukom i njegovom obitelji te zajedno očekujemo poziv za naš let za München. Nakon pozdrava s obitelji i sjedanja u avion, krenuli smo. Dok smo čekali slijedeći let, let za Hannover, upoznali smo se s ostalim Hrvatima koji su zajedno s nama išli u Bielefeld. Kada smo napokon stigli u Hannover, morali smo 3-4 sata čekati na aerodromu Egipćane kako bismo svi zajedno jednim autobusom stigli do omladinskog hostela u Bielefeldu. Dok smo ih tako čekali i čekali, naši animatori i profesori su nam osigurali razne igre, kako nam ne bi bilo dosadno. Umorni od dugog putovanja, tj. čekanja, navečer smo stigli u omladinski hostel i jedva čekali da odemo u naše sobe na spavanje. Bilo je tu učenika iz 12 različitih zemalja, kao što su Ukrajina, Kina, Indonezija, Egipat, Francuska, Djibouti, Malawi, Mađarska, Azerbejdžan, Iran, Sri Lanka i  naravno Hrvatska.

Odmah slijedeći dan smo pisali ispite kako bi se utvrdila naša razina znanja i kako bi nas po tome mogli svrstati u razrede. Mene su svrstali u „Tinas Klasse“ , a Luku u „Franziskas Klasse“. Nastava se održavala od ponedjeljka do petka u jutarnjim satima, s početkom u 9 sati. Na nastavi smo većinom učili kroz razne igre, kao što su npr. memory, igre upoznavanja, izrađivanje plakata itd. No to nisu bile samo igre, tu se i radilo. Puno smo čitali i pisali i pokušavali se što brže snaći u komunikaciji, a tome su pridonijele debate koje smo vodili dva puta tjedno. Prvi dan nastave smo na papiriće zapisivali teme koje nas zanimaju te je tako naša profesorica Tina rasporedila te teme kroz nadolazeća tri tjedna. Nakon nastave su uvijek bile organizirane aktivnosti na kojima je svatko mogao sudjelovati, kao što su odbojka, nogomet, badminton, ragbi, stolni tenis, biljar, posjećivanje lokalnih muzeja, zooloških vrtova, penjanje, vožnja kanuom, kupanje na bazenima, izrađivanje maski, privjesaka, narukvica i naravno šoping. Subota je bio dan rezerviran za cjelodnevne izlete pa smo tako po jedan cijeli dan proveli u Kölnu i u Münsteru. Uz to smo još posjetili i gradove Detmold i Heford. Na tim izletima se većinom obavljao šoping s džeparcem kojeg smo dobili od Goethe Instituta, ali smo i posjetili mnoge zanimljive muzeje kao što su Čokoladni i Sportski muzej u Kölnu, Dr. Oetker tvornicu u Bielefeldu itd. Kada bismo se subotom vratili s izleta, dočekao bi nas zabavni tematski party koji je trajao samo do 23.00h i onda bismo, kao i svaku večer, svi zajedno otpjevali naš „Kurssong“, pjesmu „Durch die Nacht“. Svake večeri smo pjevali sve glasnije i glasnije i tako nas je ta pjesma i ujedinila.

Nakon toliko aktivnosti i zabave smo trebali dokazati, polaganjem testova, da smo ondje nešto i naučili. Posljednju večer su se dijelili certifikati za one koji su položili i nakon toga smo mogli ostati budni cijelu noć i raditi što želimo. Bilo je tu fotografiranja sa svakime, priče o tome kako ćemo se jednog dana posjetiti, a bilo je tu i ljubavnih priča kojima je nažalost došao kraj. Bilo je to jedno divno iskustvo koje neću nikada zaboraviti i kojeg ću se uvijek rado sjećati.

Lorena Puškarić