Na dugi put smo krenuli 21. studenog 2016. godine u ponoć. Put je bio malo naporan, ali uz kraća stajanja u Haan smo stigli i prije predviđenoga vremena. Već oko 15 sati pred Gimnazijom Haan su nas čekali naši domaćini kako bi nas pokupili i odvezli svojim kućama. Profesori su nas raspodijelili i svatko je pošao kući domaćina. Većina učenika prvu je večer provela odmarajući i raspakiravajući se, dok su neki izašli van kako bi razgledali grad.

Drugi dan nas je čekao zadatak koji smo morali izvršiti tijekom našeg boravka u Njemačkoj. Zajedno s učenicima iz Haana morali smo pisati online dnevnik, na hrvatskom i njemačkom jeziku. U njega smo zapisivali sve što smo posjetili, naše dojmove i ubacivali smo fotografije. Isti dan posjetili smo gradonačelnicu grada Haana, gospođu Warnecke. Ona nas je lijepo primila te nam ispričala o gradu i o svojim iskustvima u razmjeni učenika. Uručili smo joj poklone kojima je bila oduševljena te nam je puno zahvalila na njima i na našem dolasku. Nakon posjeta odlučili smo malo razgledati grad i potom se vratiti u školi kako bismo nastavili raditi na dnevniku. Ostatak dana smo imali slobodno i svatko je radio nešto sa svojim domaćinom.

U utorak smo posjetili Wuppertal i zoološki vrt. Wuppertal je grad koji je zbog velike gužve napravio viseću žičaru koja se proteže duž cijeloga grada i vozi iznad rijeke. Doživljaj tijekom vožnje je prekrasan i moguće je vidjeti cijeli grad. Dolaskom u zoološki vrt imali smo sat i pol vremena na raspolaganju kako bismo razgledali sve životinje. Nažalost, neke životinje su zbog hladnoće bile zatvorene pa ih nismo mogli vidjeti, ali ostatak vrta je bio prekrasan. Nakon povratka u Haan ponovno smo imali slobodno popodne. To popodne neki su učenici iskoristili za odlazak u Düsseldorf. Tamo su nas domaćini odveli na televizijski toranj koji je visok 168 m i s kojeg se pruža pogled na cijeli grad. Kada se spustila noć posjetili smo božićni sajam i odlučili smo otići u kupovinu. Dan je bio predivan i uživali smo.

U srijedu nam je po planu slijedilo sudjelovanje u nastavi. Svatko je sa svojim domaćinom išao na četiri sata koje je on imao po rasporedu. Na satovima smo mogli vidjeti kako oni nemaju toliko razvijeno korištenje tehnologije kao mi te da se njihova nastava donekle razlikuje od naše. Popodne smo svi zajedno išli na klizanje. Neki učenici nisu još znali klizati pa je to za njih, na neki način, bio izazov. Bilo je padova, ali na sreću nitko se nije ozlijedio. Svi smo se nasmijali i dobro smo se zabavili.

Iako su svi dani bili predivni, četvrtak su svi nestrpljivo iščekivali. Oko 9 sati smo se našli na kolodvoru u Haanu i zaputili se vlakom u Köln gdje smo proveli cijeli dan. Po dolasku u Köln posjetili smo katedralu. Učenici koji su htjeli mogli su se popeti na sam vrh zvonika. Iako nas je čekalo 600-tinjak stepenica i gužva, penjanje se isplatilo. Pogled na cijeli grad bio je predivan. Nakon silaska sa zvonika katedrale prošetali smo se do mosta Hohenzollern na kojem zaljubljeni parovi zaključavaju lokote i bacaju ključ u rijeku kako bi zauvijek sačuvali svoju ljubav. Profesor Stiebel ispričao nam je priču koja kaže da pravi stanovnik Kölna pusti suzu kada prijeđe most i ugleda katedralu vraćajući se kući. Profesori su nam dali 5 sati slobodnoga vremena koji su mnogi iskoristili kako bi kupili poklone i posjetili božićni sajam. U 17 sati smo se ponovno svi našli ispred katedrale te, izmoreni, zadovoljno krenuli vlakom natrag za Haan.

Predzadnjeg dana našeg putovanja posjetili smo Muzej neandertalaca koji nam se svidio i mogli smo nešto naučiti. Nakon što su nas domaćini pokupili kod muzeja, vratili smo se kući i posljednju večer je svatko proveo sa svojim domaćinom pakirajući se za povratak kući.

Zadnjeg dana našeg posjeta naši su domaćini imali dan otvorenih vrata u školi. Bilo je puno posjetitelja i oni su im govorili o svojoj školi i demonstrirali nastavu. Mi smo dovršili dnevnik i posljednje sate smo proveli u šetnji gradom. Nakon što smo se pozdravili s našim domaćinima, krenuli smo na put natrag kući. Bilo je suza i svi smo bili tužni. Put je prošao dobro i sljedeći dan, rano ujutro, smo stigli u Ogulin. Svi smo bili umorni i trebao nam je jedan duži odmor.

Na putu su nas pratile profesorice njemačkog jezika, prof. Tešić i prof. Juričić kojima se zahvaljujemo što su nam omogućile ovo putovanje i što su pazile na nas tijekom cijeloga puta i boravka u Njemačkoj.

Naše domaćine ćemo ugostiti u lipnju ove godine i jako se veselimo njihovom dolasku.

Aleksandra Popović, 2.b